Sigurno ste i vi doživeli da vas pitaju kako prolaze prvi dani vašeg deteta u vrtiću.

“Da li mu se vrtić dopada? Da li ostaje bez tebe? Da li plače?”

I niste bili sigurni šta da odgovorite: “Čini mi se da je dobro krenulo, ali nisam sigurna. Vaspitači kažu da je sjajna, ali mene izluđuje kad dođe kući. Svađa se i plače za svaku sitnicu. Jednostavno, ne razumem šta se dešava.”

Niste usamljeni. Mnogi roditelji pamte da su  im deca  bila sjajna u vrtiću/školi, ali se sećaju i suza, besa i pomeranja granica po dolasku kući. Sjajno u vrtiću, raspadanje kod kuće.

Nije neobično da se iznervirate ili osetite nemoćno. Pokušate li strogošću, uvođenjem novih pravila i kazni često možete postići kontraefekat.

Prisetite se vremena kada ste vi išli u vrtić/školu, možda vam postane jasnije kako se vaše dete oseća.

Može biti da tamo gde se oseća najsigurnije, u okruženju voljenih, dete ispolji nagomilane emocije – strepnju, strah, bes i sl.

Razmislite o tome. U toku napornog dana na poslu, čak i ako čujete loše vesti, vi uspevate da se iskontrolišite i da ne zaplačete. Ali čim ugledate blisku osobu (supruga, mamu, najboljeg prijatelja), vi se prepustate emocijama i ne krijete suze.

I deca se tako ponašaju.

Potrebno je veliko mentalno i emotivno ulaganje da bi se ispoštovala pravila u toku dana, i to naročito važi za malu decu.

Svaki put kada se vaše dete suzdrži od toga da udari druga koji mu je oteo igračku, ili prekrije usta rukom da ne bi progovorio pre nego što na njega dođe red, ili se zaustavi u sred trčanja na odmoru ono je osujećeno i ta osujećenost samo raste i  naduvava se kao balon.

I zato, čim zakorače na sigurno mesto – POP! Napokon mogu da se opuste. I da se prepuste emocijama.

Dobro je što se vaše dete kod kuće oseća dovoljno sigurno da može da izgubi kontrolu.

Ali, roditeljima je veoma teško da se nose sa tim. Frustrirajuće je gledati kako dete, koje mesecima nije imalo tantrum, svakog dana dolazi iz vrtića i plače zbog svake sitnice.

Kako da pomognete detetu u tom prelasku iz vrtićkog na kućno okruženje, tako da i ono i vi manje patite?

Nervoza posle vrtića
Nervoza posle vrtića

Kako da pomognete detetu u tom prelasku iz vrtićkog na kućno okruženje, tako da i ono i vi manje patite?

Pozdravite se bez postavljanja pitanja

Kada vidite dete nakon dugog dana provedenog van kuće, vi  želite da znate sve o tome kako je provelo dan. Zato pitate: “Kako je bilo danas?”, “Šta si radila?”, “Jesi li bio dobar?”, “Jesi li se sprijateljio sa nekim?”

Niko ne voli da ga bombarduju pitanjima sa vrata.

Postavljajući gomilu pitanja možete unervoziti dete, naročito ako je imalo težak dan.

Umesto da  im postavite hiljadu i jedno pitanje čim ih vidite, pozdravite se govoreći nešto kao: ”Hej, baš se radujem što te vidim.” Ili “Dobrodošao kući”. A zatim ga pitajte: ”Da li bi voleo da mi ispričaš kako si se proveo dan sada, ili za vreme večere?” Decu osnaži činjenica da mogu sami da odluče kada će nešto da kažu.

Postavljajte im pitanja otvorenog tipa:

  • Koji ti je danas bio omiljeni deo dana?
  • Kakve ste aktivnosti danas imali?
  • Sa kim si se najviše igrao?
  • Šta si novo danas naučio?

Postavljajte pitanja na koja se ne može odgovoriti sa da ili ne. Tako sprečavate odgovore tipa “dobro” I otvarate konverzaciju o vrtiću/školi. Povežite se sa detetom  i pitajte, ali učinite to onda kada je dete spremno da priča.

Dajte im nešto za jelo

Deca zaista mogu biti ljuta i nervozna od gladi. Normalno je da smo neraspoloženi kada nam padne nivo šećera u krvi i kada nam krči stomak.

Očekujte da su deca  gladna kada dođu iz vrtića ili škole i pripremite im zdravu užinu koja će im dopuniti energiju: voće, zdrave grickalice, jogurt, i, naravno, velika čaša vode.

Dajte im vreme i prostor za sebe

Pustite decu da budu deca. Dozvolite im da se igraju i opuste. Deci je potrebna igra jer ona kroz igru obrađuju informacije i oslobađaju se stresa.  Što je stresniji bio dan, to im je igra važnija.

Otkrijte šta je potrebno vašem detetu. Da li je introvertno i potrebno mu je da neko vreme bude samo? Da li je fizički aktivno i treba mu da trči i skače? Kakve god da su njegove potrebe za igrom, dajte mu dovoljno prostora i vremena.

Budite dosledni sa pravilima

To što ste imali naporan dan, ne znači da pravila treba izbaciti kroz prozor. Budite dosledni sa kućnim pravilima i posledicama za njihovo nepoštovanje. Deca se bolje ponašaju u situacijama kada znaju šta se od njih očekuje, stoga nastojte da očuvate što više od oubičajenog ponašanja u kući, uključujući i tehnike disciplinovanja.

Kazne moraju biti povezane sa prekršajem i uverite se da dete zna šta se dešava kada je neko pravilo prekršeno.

Povežite se sa detetom

Ceo dan niste bili sa svojim detetom a ono se još uvek nije naviklo na novu rutinu. Mnogo je novih dešavanja oko njega, zbog čega se može osećati nesigurno, pomerati granice i biti preosetljivo.

Najbolji način da se nosite sa ovim je da se povežete sa detetom. Pronađite način da provedete neko vreme jedan-na-jedan sa svojim detetom. Ne treba vam mnogo vremena, 10-15 minuta će biti dovoljno. Odložite telefon, zaboravite na listu obaveza i usmerite pažnju na svoje dete. Ne zamarajte decu pitanjima o tome kako im je prošao dan. Ovo je vreme da budete prisutni, da se igrate, da se povežete. Pustite da dete izabere kako ćete provesti ovo vreme i uživajte sa njim.

Jačanje osećaja povezanosti je najbolji način da se obuzda negativno ponašanje. Tako saopštavate detetu da ste tu, da je na sigurnom i da vam je stalo do njega.

Važno je da znate da je nervoza posle vrtića normalna i uobičajena pojava. Dobro je da se dete kod kuće oseća dovoljno sigurno da ispolji negativne emocije, a ima načina da mu pomognete u tom procesu tranzicije.

Odabrali i preveli za Vas:

Filip Lazarević, filolog

Vesna Jokanović, psiholog