Završili smo naše kulturološko putovanje Rusijom. Puni utisaka i novih saznanja spustili smo se preko Crnog mora, moreuza Bosfora i Dardanelija, pa preko Egejskog mora stigli na obale Libana. Pera Sivorepi, naš golub – vodič, rešio je da odmori krila na velikom mediteranskom kruzeru – Tom Kruzeru.

Čim smo stigli na libansku obalu, dočekali su nas neki radosni ljudi, gnjurci, vesele ribe i srećni brodovi. Tako smo ih doživeli, a ovako nacrtali:

Teritoriju današnjeg Libana u prošlosti je naseljavala feničanska civilizacija. Ovaj mediteranski moreplovački i trgovački narod imao je preduzimljiv duh. Oni su otkrili ljubičastu boju. Po njoj su i dobili ime. Grci su ih zvali Phoiniki, što znači – Ljubičasti. Zanimljivo je da su boju dobijali tako što su je cedili iz morskih puževa.

Koliko nam je poznato, feničansko pismo spada među prva glasovna pisma u istoriji čovečanstva. Naravno da smo morali i mi da probamo da pišemo njihovim pismom i njihovom bojom.

Osim istorije, upoznali smo se i sa geografskim obeležjima ove mediteranske zemlje. Obišli smo njen glavni grad – Bejrut. Videli smo planinu Liban, po kojoj je država dobila ime, a znači belo, jer je vrh ove planine uvek pod snegom.

Zastava Libana prikazuje drvo kedra u zelenoj boji na beloj pozadini, a iznad su dve položene crvene linije.

Kako smo se prvih dana u Libanu proveli, kako nas je vreme poslužilo i šta nam je bilo najzanimljivije, pogledajte na razglednicama iz Libana.

Puno vas pozdravljamo i nestrpljivo čekamo nastavak putovanja. Pišemo iz daleka. Pratite naše avanture.

Vaša deca.

P.S. Obavezno se podsetite naših ruskih kulturoloških avantura, kako smo bili avangardisti, kako smo putovali transsibirskom prugom i uživali u kabareu na Crvenom trgu