Logika prirode je najpristupačnija logika za decu, očigledna i neoboriva
(K.D. Ušinski)

Jedan od osnovnih filozofskih koncepata koji negujemo u Povratku prirodi vrlo je blizak rečima Ušinskog. Verujemo da je logika prirode prirodno logična detetu, te prirodu i dete, logično, ne odvajamo. Igra rečima nije slučajna – ona potcrtava princip igre koji prožima svaki segment rada u Povratku prirodi. Sa naukom i ekologijom poigravamo se svakodnevno, senzibilišući decu na zelenu ideju od najranijeg uzrasta.

Priroda je neiscrpni poligon koji detetu pruža prostor za zapitanost i maštanje. Zadatak Centra za ekologiju i nauku jeste da, polazeći od prirodne dečje radoznalosti i upitanosti za svet i pojave koje ga okružuju, podstakne želju deteta za aktivnim istraživanjem lokalne sredine i prostora, kao i istraživanje novih sredina u kojima se može naći. Uvažavajući dete kao aktivnog učesnika i partnera u procesu saznavanja, istraživanje sprovodimo zajedno, tražeći u nauci odgovore na složena i apstraktna pitanja, a u formi koja će detetu biti razumljiva, prihvatljiva i primenjiva u svakodnevnom životu. Na taj način, gradsko dete koje odrasta u urbanim sredinama i eri tehnologije, vraćamo prirodi i približavamo ga čovekovoj prirodnoj potrebi da živi u skladu sa prirodom.

Rad Centra za ekologiju i nauku organizovan je oko četiri osnovna segmenta, a to su: edukacija, stvaralaštvo, eksperiment i ekološko osvešćivanje. Priroda teme koju istražujemo usmerava put saznavanja i otkrivanja procesa i pojava u prirodi i društvu, te se traganje za odgovorima ne sprovodi nužno istim redosledom – nekad se polazi od eksperimenta, nekad od teorije i sl. Segmenti su povezani, isprepletani i u stalnoj korelaciji.

"

"

  • Edukacija – Kroz edukaciju uvodimo dete u određenu temu. Cilj je da na vešt način, upotrebom najrazličitijih metoda rada i sredstava za rad, zainteresujemo dete za aktivnosti i stvaralaštvo. Teorijska edukacija pobuđuje maštu i bogatstvo ideja kod deteta, koje uvažavamo i sa kojima se dalje poigravamo. Postavljanjem problemskih situacija, stvaramo posebnu interakciju sa detetom, koje podstičemo na logičko i kritičko razmišljanje.
  • Stvaralaštvo – Edukacijom smo dodatno pobudili zapitanost deteta i motivisali ga da traga za idejama. Sada je potrebno ideju realizovati, odnosno povezati umni i praktični rad. Neophodno je reči pretvoriti u delo, a taj proces ima izuzetno efektivan vaspitni i obrazovni značaj.
  • Eksperiment – Najčešći eksperimenti koje sprovodimo su eksperimenti u laboratorijskim i prirodnim uslovima. Kroz eksperiment proučavamo uzročno-posledične veze određenih procesa i pojava u prirodi. Eksperiment nam donosi karakter istraživanja, koji budi dečju radoznalost i želju za posmatranjem pojava u prirodi. Eksperimentom potvrđujemo ili odbacujemo naše pretpostavke, i iskustveno upoznajemo mehanizme funkcionisanja prirode. Eksperiment je za nas igra, i smatra se uspešnim, bez obzira na ishod. Važno je samo da je otvoren za dečje hipoteze, bilo da se hipoteza potvrdi ili negira. Verujemo da je znanje stečeno iskustvenim učenjem, putem pokušaja i pogreške, najrelevantnije i najopipljivije za dete.
  • Ekološka svest – Naučili smo, stvarali, eksperimentisali sa prirodom. Tu se put nikako ne završava – sada je pred nama najznačajniji zadatak: zaštita prirode. Prema prirodi se moramo odnositi odgovorno. Ne smemo se plašiti prirode, već je moramo razumeti, poznavati, čuvati i zaštititi. Ekologija je nauka koja će u bliskoj budućnosti postati najpopularnija i najvažnija za naše čovečanstvo. Sa druge strane oseća se sve veći disbalans između znanja koja savremeni čovek poseduje i znanja koja je neophodno da poseduje o životnoj sredini. Naš cilj je razvijanje ekološke pismenosti i svesti kod dece, formiranje ekoloških navika, upoznavanje sa obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije. Izvori energije će veoma često biti povezani sa stvaralačkim i eksperimentalnim procesima koji će dokazati postojanje „čiste“ i „prljave“ energije. Potrebno je da ekologija bude sastavni deo svakodnevnog života deteta, jer dete uči stvarnost koju živi, a ne parcijalnu stvarnost. Kako to u praksi izgleda, pogledajte u video reportaži nastaloj tokom jednog od brojnih eko-projekata u Povratku prirodi – https://www.youtube.com/watch?v=F6dJY0i2OKo&t=1s.

Vaspitanje i obrazovanje na otvorenom

Centar za ekologiju i nauku ima još jedan zadatak – da podstakne stručni kadar, roditelje i decu da što češće, kad god je to moguće, izlaze iz zatvorenih prostora.U tom cilju, Centar će organizovati izlete u prirodi, a metodama direktnog posmatranja približiće prirodu detetu. Cilj nam je da gradska deca upoznaju prirodu izvan naseljenih mesta, da istraže proplanke, šume, kanjone, jezera itd. Ne postoji metod i sredstvo koje može u potpunosti zameniti edukaciju u prirodi. Samo direktan boravak u prirodi može da nam pokaže za nas nedostupne pojave i procese, koji ostaju upečatljivi i duboko se urezuju u pamćenje deteta, jer doživljava direktno, neposredno i emotivno.

Primer procesa rada Centra za ekologiju i nauku

Kako nam je od krucijalnog značaja da dete uči stvarnost koju živi, i da u procesu učenja bude partner i aktivni učesnik, tematska ishodišta za organizovanje radionica u okviru Centra direktno su vezana upravo za prirodu i istraživanje prirode. Tako su okosnice programa i centralne teme kojima ćemo se baviti u ovoj školskoj godini četiri osnovna elementa prirode: zemlja, vatra, vazduh i voda. Na dvomesečnom nivou bavimo se temeljnim izučavanjem jednog elementa, koji je prožet kroz sadržaje svih radionica u vrtiću (ne samo u okviru Centra za ekologiju i nauku). Na taj način, kroz integrativno planiranje, dete spontano, kroz igru, mozganje, eksperiment, usvaja dugoročna i dobro utemeljena znanja. Kada na red dođe sledeća tema – novi element, redovno se vraćamo znanjima o prethodnom i usvojena i nova znanja povezujemo. Po završetku obrade sva 4 elementa prirode, u fokusu će biti radionice sa ciljem sistematizacije i povezivanja svih usvojenih znanja i veština.

Prva tematska jedinica kojom smo se integrativno bavili jeste element ZEMLJA. Evo nekoliko primera kako je to izgledalo:

  • Kroz edukativni deo najpre smo upoznali daleku geološku prošlost kada je ona nastajala.
  • Kroz stvaralaštvo i eksperiment ispitivali smo proces zemljinog nastanka, gde su simulirane endogene i egzogene sile koje utiču na nastanak i razvoj zemlje. Proučavane su karakteristike, različiti tipovi zemljišta i njihove osobine.
  • Eksperimentima je dokazan značaj zemlje. Deca su iskustveno saznavala kako se ponaša zemlja koja nema prirodni pokrov, zatim zemlja koja ima samo šumsku stelju i na kraju zemlja koja ima svoju vegetaciju i korenje.
  • Neposredno smo se upoznavali sa florom i faunom u zemljištu, što je rezultiralo konstruisanjem ekoloških sistema – hotela za bube i gliste iz zemlje (https://www.youtube.com/watch?v=Bkf-4SJm8Js&t=2s), bašte u ljusci jajeta, ekserimentalnog eko-sistema u flaši…
  • Bavili smo se geomorfologijom, botanikom, geologijom itd. Jedan od brojnih projekata bio je stvaranje uslova za proces erozije i oblikovanje zemljanih piramida odnosno Đavolje varoši. Uz pomoć elementa vode, uspeli smo da prouzrokujemo proces erozije i na kraju dobijemo željene oblike.

Ovakav integrativni pristup podržava i podstiče prirodnu dečju radoznalost. Kompleksno izučavanje osnovnih elemenata prirode blisko je dečjoj istraživačkoj svesti, i pomaže im da izgrade sposobnosti analize i sinteze, koje sprovode spontano, podstaknuti aktuelnom situacijom. Kroz iskustveno učenje dete se osnažuje da samopouzdano pita, traži i nudi odgovore, što je od neprocenjivog značaja za razvoj naučnog mišljenja.

Nemanja Potrebić
Profesor geografije, praktičar u Povratku prirodi