Terenska nastava u dolini reke Gradac, organizovana u junu 2018. godine, imala je višestruki značaj za decu Povratka. Iskustveno znanje stečeno u prirodi, u učionicama bez zidova, urezuje se duboko u svest i pamćenje deteta. Direktno posmatranje prirode je nezamenjiv metod rada. Ovakav rad sa decom je probudio u njima istraživačku svest, samopouzdanje, maštu, zapitanost i želju za upoznavanjem okoline. Priroda je u isto vreme najinspirativnija igraonica za dete i neophodna je kao redovna aktivnost u vaspitanju deteta.

Terenska nastava je organizovana u četiri sekcije:

1. Sekcija geologija, hidrologija i mikologija:

Deca su kroz ovu sekciju upoznavala i prikupljala različite vrste stena. Otkrivali smo njihovu genezu i evoluciju. Neke stene su nastale od ohlađene lave i magme, dok su druge taložene od raznog materijala i sedimenata. Dečija mašta je otišla u davnu geološku prošlost u vreme kada su stene nastajale.

Metodom šlihovske prospekcije tragali smo za rudonosnim segmentima u nanosima kraj reke. Prvi proces bio je iskopavanje sedimenata, zatim njihovo prosejavanje i ispiranje. Procesom centrifugiranja odvojili smo sedimente od vode i mulja. Poslednji deo radionice bio je sušenje i pakovanje obrađenog materijala u vrećice, spremno za laboratorijsko posmatranje pomoću binokularne lupe.

Proučavajući reku, napravili smo razlike između brzaka i mirne vode. Merenjem brzine rečkog toka na određenom mestu, ustanovili smo da se reka kreće brzinom od 7 km/h, ali da se ta brzina menja. U vrtiću smo često spominjali podzemne vode i izvore, a na terenskoj nastavi neposredno posmatrali kako izvire voda iz pukotine u steni, napili se hladne, čiste izvorske vode koja je upravo izašla iz mračnih dubina.

Valjevski kraj je poznat po bogatstvu gljiva. U to smo se uverili šetajući šumom i proplancima. Pronašli smo više vrsta gljiva poput ljute mlečnice, lisičarke i gljive mrtvački prsti što nam je poslužilo za edukacija o carstvu gljiva i njihova posebna uloga u prirodi.

Na jednoj od kamenitih plaža Gradca realizovali smo radionicu o životinjama ovog parka prirode. Plaža je bila učionica kraj reke. Ubrzo neke životinje srećemo uživo zahvaljujući drugarima iz sekcije fauna.

2. Sekcija fauna

Predmet proučavanja ove sekcije bio je raznovrstan životinjski svet doline Gradca. Retka prilika da posmatramo životinje i insekte u njihovom prirodnom staništu. Posmatrali smo guštere koji se sunčaju i sakupljaju toplotu, gazivode koje se jure po površini vode, a ribe su se okupljale oko mrvica koje padaju u vodu. Zaključili smo da različitim životinjama odgovaraju različiti uslovi. Neke vole sunce, drugi vlažna staništa, mnoge se kriju ispod kamena.

Neke životinje smo uhvatili radi proučavanja i upoznavanja, posle čega smo ih vratili u prirodu. Merili smo jačinu ujeda guštera, uhvatili parazitske vodene crve, posmatrali životni ciklus punoglavac-žaba i gusenica-leptira, pitali se odakle potiču jarke boje guštera i drečave boje otrovne žabe… Sreli smo se i sa sportskim ribolovcima koji pecaju pastrmku specijalnim tehnikama mušičarenja.

Za kraj druženja – susret sa smukom. Radionica na temu: kako se ponašati prema zmijama. Pribor za rad sa zmijom: nonijus, vaga, metar, vrećice. Zmija je izmerena, ustanovljen je pol i približna starost, posle čega je vraćena prirodi.

"

3. Sekcija flora

Ova sekcija imala je zadatak da determiniše lekovito bilje, pripremi za sušenje i presovanje, ali i da govori o značaju lekovitog bilja za čoveka i njegovo zdravlje. Od lekovitog bilja pronašli smo hajdučku travu, kantarion, nanu, bokvicu, vranilovu travu, gavez, matičnjak itd. Svako dete je imalo priliku da pomiriše bilje, da ubere na pravilan način i pripremi za presovanje i herbarisanje ili za sušenje. Uskoro će u vrtiću zamirisati čajevi od prikupljenog bilja. Navikavamo se na mirise i ukuse koji su često gorki, ali neprocenjivo značajni za zdravlje čoveka.

"

4. Sekcija dodole

Nestvarni i fantastični krajolik doline reke Gradac podsetio nas je na narodne umotvorine, srpsku i slovensku mitologiju. To nas je navelo da se zapitamo ko su bile dodole i koja je njihova uloga? Kolika je njihova povezanost sa prirodom? Radionica je otkrila njihovu ulogu u društvu, veru u moć prizivanja kiše koja je neophodna za polja i oranice. Zabavni ples dodola i dodolske pesme su zabavljale narod i vraćale im veru u plodnije dane za njihove zasade. Zvuk frule i glasna pesma koja je prizivala kišu, oživela je na trenutak našu, već zaboravljenu, tradiciju. Pesma se pronela od lokalnog domaćinstva, preko cvetnih polja sve do reke u koju smo zagazili.

5. Seosko nadmetanje (sportsko takmičenje)

Radionicu fizičkog vaspitanja realizovao je gost terenske nastave, nastavnik fizičke kulture. Kroz seosko sportsko nadmetanje razvijali smo takmičarski duh i veštinu prihvatanja poraza, kao i principe fer pleja. Pre svega, savršeno smo se zabavili. Složili smo se da su seoske igre često interesantnije od video igara. Takmičenje je organizovano na pet punktova i svaki punkt je imao takmičarsku grupu: nadvlačenje klipka, preskakanje štapa, bacanje kamena sa ramena, potezanje užeta i trka sa džakovima. Decu su oduševile nove igre koje okupljaju veliki broj učesnika, sa žarom su se trudili da pobede, ali su naučili i da gube.

Šetnja

Između radionica i ručka odvojili smo vreme za šetnju. Iako smo planirali da pređemo znatno manju razdaljinu, prativši dečju želju i mogućnosti, prešli smo nepunih deset kilometara (!) Pratili smo markacije na stazama pomoću kojih smo se orijentisali. Na zaštićenom području kao što je Gradac postoje i mnoge table koje opisuju floru, faunu, ali i upozoravaju na pravila ponašanja u prirodi. Najinteresantnije su bile prepreke na putu kao što je oboreno stablo ili mostići preko vode. Na tim mestima su se razvijale drugarske veze, kroz uzajamnu pomoć i bodrenje. Slamali smo psihičke barijere i svaki naredni izazov lakše smo prihvatali. Uske staze koje su se izdizale iznad reke podsticale su dodatnu koncentraciju, oprez i ozbiljnost, brigu za sebe i druge. Osluškivanje šume, zvuci reke i ptica budila su naša čula i radoznalost. Na kraju šetnje svi smo bili nagrađeni izvorskom vodom i gaženjem po plićacima reke Gradac.

Tokom šetnje deca nisu bila pasivni pratioci, već aktivni pešaci koji su pokazivali različite sposobnosti, veštine, pa i znanja. Priliku da se iskažu na takav način ne mogu dobiti u zatvorenom prostoru ili u pasivnom pešačenju. Potrebna je složena životna situacija u kojoj će dete reagovati shodno svojoj svesti i veštini. Deca su pokazala izuzetan stepen odgovornosti i visoku ekološku svest. Vodili su računa o svakom papiriću, o svakoj biljci i životinji. Uzbudljiva situacija je bila puštanje zmije natrag u prirodu, gde su se sva deca okupila, mahala zmiji, a ona se uspela uz drvo i dugo nas posmatrala. Protumačili smo to kao pozdrav. Empatija prema nepravedno demonizovanoj životinji je razbila sve predrasude. Ponosni smo na decu i kolektiv koji je izneo ovako složenu aktivnost.

Nemanja Potrebić, profesor geografije Povratka prirodi