U prethodna dva meseca, vatra u najopštijem smislu bila je krovna tema radionica u Povratku prirodi. Učitelji različitih obrazovanja (vaspitač, pedagog, psiholog , biolog, geograf, muzičar, defektolog, filolog)  su, u skladu sa znanjima u okviru svojih područja interesovanja i budeći sopstvena nadahnuća, u vatri tražili i pronalazili izvore provokacija za dečju upitanost i radoznalost.

Šta je vatra? Šta znamo o vatri?

Radoznalost dece i njihovu fascinaciju ovim elementom najjasnije smo mogli primetiti u njihovom stvarnom susretu sa vatrom – u krugu oko logorske vatre u dvorištu vrtića. Budući da se svakodnevni život danas ne odvija oko vatre i da i deca i odrasli retko imaju priliku da je vide u praktičnim situacijama, već samo sedenje u krugu i posmatranje vatre koja nas greje, svetli, pucketa, razgoreva se i naposletku gasi, bilo je dovoljno da nam dugo zadrži pažnju, podstakne rađanje ideja i pokrene nas na aktivnosti.

Verujemo da je posebno interesovanje koje su deca pokazala za ovu temu delom prouzrokovano i time što je vatra najčešće s one strane dozvoljenog, „nije za decu“ i deci se predstavlja isključivo kroz opasnosti koje od nje vrebaju. Paleći različite vrste plamenova, što doslovno, što metaforično i kroz igru, nastojali smo da pokažemo sa kojim je sve domenima života vatra povezana i koliko je život bez nje nezamisliv.

Integrativni pristup – zaštitni znak Povratka

Vatru smo proučavali kroz tri oblasti: „Centar za ekologiju i nauku“, „Ja i drugi“ i „Art i multimedija“. Ova podela je uslovna i odnosi se više na početne faze aktivnosti i izbor osnovne provokacije. Dečja radoznalost, odgovori na pitanja, kao i zaključci do kojih smo dolazili po pravilu su se preplitali kroz sve tri oblasti. Odgovori na naučna pitanja nekad su nas vodili u kuhinju do šporeta, nekad u mitologiju kod zmajeva, zaustavljajući se usput u laboratoriji, kraj ognjišta, zimske bašte ili dvorišta. Tako smo ostvarili osnovni cilj integrativnog pristupa u nastavi, a to je da se jedna ista pojava doživi iz različitih aspekata i da se, kroz praktično manipulisanje, povezivanje sa ličnim iskustvom i podstičući misaone asocijacije, pronađe njeno mesto u vlastitom saznajnom sistemu.

Centar za ekologiju i nauku – od „sirotinjske sveće“ do rakete

Evo šta smo se pitali i gde smo sve tražili odgovore: Gde se sve vatra nalazi u prirodi? Kakva je veza između vatre i Sunca? Šta je vatri potrebno da bi gorela? Kako sagorevaju različiti materijali? Šta ostaje kad se vatra ugasi? Za šta se pepeo može upotrebiti? Ima li vatre u nama? Šta je to energija?  Zašto nas kretanje zagreva? Koliko u hrani ima energije? Šta znači to kad kažemo da imamo temperaturu? Kako je moguće da u prirodi postoje kupaste planine koje bljuju vatru?

Iskoristili smo opremljenost laboratorije i sprovodili najrazličitije eksperimente sa vatrom. Teško da vam možemo opisati atmosferu koja nastaje u iščekivanju eksperimenta. Koncentracija, ozbiljnost, odgovornost i strpljenje dece (kakvo ne krasi ni odrasle) iznova su nam potvrđivali da ne grešimo što decu suočavamo oči u oči sa vatrom. Neke od eksperimenata možete videti na sledećem linku: https://povratakprirodi.rs/ne-igraj-se-vatrom/

Ja i drugi – od zažarenih obraza do četiri čučeće čavke

Sedeći oko ognjišta i pričajući priče, iskoristili smo žar da ispečemo krompir, kestenje i našim rukama umešen hleb ispod sača. Pričali smo o zanimanjima koja podrazumevaju bavljenje vatrom: bili smo kuvari, pekari, vatrogasci… Pravili smo poligone sa „vatrenim“ obručima, vežbali „izbegavanje požara“, igrali „Između dve vatre“. Bavili smo se „crvenim“ emocijama,  ljutnjom i besom, i priznali da svi ponekad imamo „kratak fitilj“. Podsetili smo se „Devojčice sa šibicama“ i „Ognjila“, a pročitali smo i „Ljutito meče“. Sa najstarijim Povratkovcima pričali smo o tome zašto je vatra simbol života, a ognjište kolevka narodne književnosti. Sedeći u krugu, poigravali smo se sa zagonetkama, brzalicama, razbrajalicama, narodnim bajkama, a plamen vatre posmatrali smo i sa mitološkog aspekta (više o tome: https://povratakprirodi.rs/integrativni-ples-mitologije-i-vatre/)

Art i multimedija – od žutog lista do požara boja

Vatru smo proučavali u jesenjem periodu kada i priroda plamti u bojama vatre. Inspiraciju smo nalazili u žarkim bojama lišća i prenosili je na papir, platno, glinu. Slikali smo prstima u ritmu muzike – brzo, brže, najbrže – sve dok se ne zarumene lica i ne „zapale“ papiri. Slušali smo sirene i žurili u vatrogasnim kamionima koje smo pravili od kartonskih kutija. Prizivali smo zmajeve muzikom i kostimima. Plesali vatreni ples sa šarenim maramama. Stvaralaštvom reciklirali jesenje plodove i davali im novu svrhu. Oživeli Žar pticu. Uživali u energičnom muziciranju uz trube i udaraljke. Slušali pesmu o vatri koju ne prestajemo da pevušimo – https://www.youtube.com/watch?v=UEYt19AOJqw.

Vatra i oprez

Učeći o vatri, nismo zaboravljali da istaknemo i ponavljamo ono što je jasno sadržano u poznatoj narodnoj poslovici: „Vatra je dobar sluga, a loš gospodar“. Deca su naučila da se vatrom barata sa velikim oprezom, poštujući pravila bezbednosti. O tome smo posebno slušali od onih koji se u vatru najbolje razumeju – vatrogasaca.

Posetom Vatrogasno – spasilačkoj brigadi ipak nismo „ugasili“ vatru. Iskre znanja i impresija ostaju da osvetljavaju naše unutrašnje prostore, a sigurni smo da ćemo se sa vatrom susresti i u istraživanju novog elementa – zemlje. Ipak je u prirodi sve povezano.

Vesna Jokanović, psiholog Povratka prirodi