Lična karta vrtića

Mesto gde se Dete, Poverenje, Ekologija, Radoznalost, Nauka, Mašta, Odgovornost, Izuzetnost, Ideja, Empatija pišu velikim slovom!

Povratak prirodi je akreditovana privatna predškolska ustanova sa preko deset godina iskustva u radu i primeni jedinstvene pedagogije. U programu smo subvencije grada i unikatne programe sprovodimo na tri lokacije: Pregrevica, Salaš,  Voždova palata

Filozofija vaspitanja i integrativni programi nastajali su i nastaju kao odgovor na osluškivanje autentičnih dečjih potreba, smeštenih u realan svet. Program rada se svake godine kreira za decu koja su u programu, a osmišljavaju ga, planiraju i spovode vaspitači i stručni saradnici Povratka – pedagozi, defektolozi, psiholog, profesor muzike, profesori stranih jezika, likovni umetnici, biolozi, geograf, profesor književnosti, antropolog. Pitate se šta jedan geograf, marinski biolog ili violinista rade u vrtiću? Saznajte klikom na link.

JEDAN SASVIM DRUGAČIJI VRTIĆ

Koncept obrazovanja i vaspitanja u Povratku prirodi obuhvata dva nivoa – brigu o prirodi deteta i brigu o planeti. Želja nam je da pokažemo da se i u gradu priroda može doživeti svim čulima. Dete u programu je u neposrednom dodiru sa prirodom: ISTRAŽUJE, MISLI ZELENO, UČI U UČIONICAMA BEZ ZIDOVA, KORISTI PRIRODNE MATERIJALE U RADU, BEZ STRAHA OD PRLJANJA.

Time se stvaraju uslovi da se probudi, podstakne i razvija istinska priroda deteta, oslobođena od lažnih potreba potrošačkog društva – detetu su potrebni igra i prijatelji, a ne skupa igračka!

P.S. Kad smo kod igračaka – zašto da se dete igra plastičnim životinjama, kad umesto toga može da pomazi gekona ili zalije biljku? U Povratku prirodi izbegavamo komercijalne igračke koje nude jednosmerna rešenja i zabavu na klik. Naša deca se igraju kartonskim kutijama, semenom biljaka, recikliranim materijalima, zemljom, peskom… Od gotovih igračaka tu su kocke, šah, slagalice, konstruktori, ili omiljene igračke Povratkovaca koje nam u goste dolaze svakog ponedeljka.

VRTIĆ JE DRUGI DOM

Za nas – vrtić je dom. U vrtiću provodimo značajan deo dana, pa je važno da se u njemu i deca i odrasli osećaju komotno, kao kod kuće. A ako kod kuće nema vrata na koja dete ne sme da pokuca, zašto bi takve barijere postojale u vrtiću?

U Povratku prirodi nemamo prostorije namenjene isključivo odraslima, već čitav prostor stavljamo na raspolaganje deci, koja svakodnevno menjaju prostorije, kao i odrasle sa kojima rade. Kod nas, zidovi nisu granice koje nas dele. Zidovi su platforme za stvaralaštvo i svojevrsna umetnička dela prekrivena dečjim radovima.

Prostori i dvorišta Povratka prirodi dodatni su vaspitač. Zajedno sa programima, tokom godine se stalno menja i sam enterijer vrtića, uz aktivno učešće dece. Zidovi sa tragovima dečjeg prisustva svedoče o stvaralačkom vaspitanju i pomažu da se deca povežu sa prostorom, koji u njima budi želju za stvaranjem, utiče na izgradnju estetskog ukusa i podstiče samopouzdanje.

NAŠE IME – NAŠA ZNAČKA

Ko se kome vraća – dete prirodi ili priroda detetu?

Povratak prirodi se odnosi na dva istovremena procesa vaspitanja i obrazovanja u našem vrtiću. Jedan pravac podrazumeva pristup prilagođen individualnoj prirodi svakog deteta. Dete istinski uči u skladu sa sopstvenom prirodom kada mu se ne nameću informacije koje nisu u sferi njegovih interesovanja i kada mu se dopusti da samo otkriva. To je najefikasnije sprovesti kroz projektno učenje, odnosno učenje za dete – kroz igru

Drugi pravac se odnosi na fizičku prirodu. Urbano okruženje i gradski stil života ne otuđuju čoveka samo od prirode, već i od samog sebe. Naša misija je da vratimo prirodu gradskom detetu i dete prirodi. Kad na najranijem uzrastu dete razvije odnos sa prirodom, u srcu je nosi celog života. Zato nudimo prirodu kao alternativu za urbane sadržaje koji deci oduzimaju pažnju (kao što su crtaći, kompjuterske igrice, gotove igračke). Više o tome na: ZELENA IDEJA I EKO AKTIVIZAM

DRAGOCENA DEČJA PRIRODA

Svako dete je dragocena, jedinstvena individua koja se razvija u skladu sa svojim kapacitetima, u sopstvenom ritmu. Pratimo interesovanja svakog deteta, jer verujemo da su lični izbori i želje deteta najčešće blizu njegovih stvarnih potreba.

Pored unapred definisanih ciljeva programa, od velikog je značaja da deca provedu dosta vremena u slobodnim aktivnostima. Tako cilj često nastaje i definiše se u toku samih aktivnosti, a dete kao aktivan učesnik programa ciljeve dostiže u skladu sa svojom prirodom i trenutnom potrebom.

U procesu vaspitanja moraju se uvažavati individualne razlike i lične potrebe. To ne znači da deca rade “samo/sve ono što se njima prohte”, već da su za razvoj i usvajanje znanja važni unutrašnji osećaj zadovoljstva i radost otkrivanja. Zadovoljstvo sobom i samopoštovanje su uslov za poštovanje drugog. U Povratku prirodi verujemo da stičemo autoritet i zaslužujemo poštovanje dece upravo zato što mi poštujemo njih.

Učenje disciplini i prilagođavanje drugima veoma je važan aspekt odrastanja i vaspitanja. Deca sa lakoćom uče pravila ponašanja ako su ona logična i ako proističu iz dinamike grupe. Disciplina nije zakon koji se nameće bez obrazloženja – disciplina izvire iz potreba grupe u celini i potreba svakog njenog pojedinog člana.

Insistiramo na slobodi – kako stvaralačkoj, tako i na drugim vidovima slobode, uz poštovanje pravila moja sloboda da mašem rukama završava se kod ivice tvoga nosa.

Dete je AKTIVAN UČESNIK i PARTNER U PROCESU VASPITANJA I OBRAZOVANJA. Pokrenutom unutrašnjim imperativom razvoja, u nastojanju da ostvari svoju pravu prirodu, detetu je pre svega potrebna sloboda izražavanja. Potreban mu je prostor i vreme za istraživanje – na nama je da mu kroz odgovarajuće sadržaje i pristup obezbedimo sigurnost, a podržimo radoznalost.

Kako uči dete, a kako odrasli?

Odrasli ima mnoga saznanja koja treba da prenese, ali ih takođe ima i dete. U čemu smo različiti? Dok odrasli učesnik u proces ulazi sa idejom, predznanjem, kontekstom i unapred smišljenim ciljem i planom, dete kreće od akcije, a cilj se definiše uporedo sa njegovim ostvarivanjem, kroz stvaralački proces. Zbog toga vaspitač mora biti istinski radoznao za interesovanja koja dete ispoljava. Verujemo da su dečji izbori i želje blizu njihovih stvarnih potreba, i da se budnim praćenjem njihovih pojedinačnih interesovanja može stići do ciljeva vaspitanja.

U „POVRATKU PRIRODI“ VERUJEMO U SUVERENOST DETETA U OBRAZOVNOM PROCESU

Pod suverenošću podrazumevamo pravo svakog deteta da se razvija u skladu sa sobom, da bude subjekat u svom životu, a ne objekat u životima drugih. To nije spoljašnja moć odlučivanja i kontrole nad drugima, jer je dete suštinski zavisno, i po prirodi stvari mora da se uklopi u svet u kojem odrasta. To je doživljaj slobode da ide sopstvenim putem i napreduje svojim tempom. To je sloboda da bude ono što jeste, odnosno da postane ono što može postati.

DETE JE SUBJEKAT U SVOM ŽIVOTU, A NE OBJEKAT U ŽIVOTIMA DRUGIH

ŠTA NUDIMO?

Celodnevni boravak u vrtiću podrazumeva svakodnevni program radionica sa vaspitačima i stručnim saradnicima. Pored programa, boravak uključuje obroke, odmor, slobodno vreme za igru. Detetu obezbeđujemo doručak, voćnu užinu, ručak i dezert. Pobornici smo zdrave i domaće kuhinje, a kompletne, dobro izbalansirane obroke, pripremaju kuvari u vrtiću prema preporukama našeg nutricioniste. Pored aktivnog dela dana, imamo i vreme namenjeno za spavanje, odnosno za mirne aktivnosti za decu koja ne spavaju.

RODITELJI O VRTIĆU

Sećamo se vremena kada je trebalo da odaberemo vrtić za Marka, tada četvorogodišnjaka. Znali smo da je to ozbiljan posao, pa smo se potrudili da mu tako i pristupimo. Shvatili smo da postoji gomila toga što moramo uzeti u obzir…Radno vreme, udaljenost od kuće, program rada, strani jezik, drugi strani jezik, hor, klavir, solfeđo, pilates, taj či, tenis… Saveti i dobronamerna upozorenja su pljuštali sa svih strana. Kako to obično biva, previše informacija nas je samo zbunjivalo. Nismo više bili sigurni ni šta je važno ni šta zapravo tražimo. A onda smo jednog dana, eto tako, sasvim slučajno prolazili Prizrenskom ulicom i zavirili kroz jednu otvorenu kapiju. Bilo je unutra neke dece i nekih velikih ljudi. Mi smo ih pitali da uđemo, a oni su nas primili. Primili smo i mi njih. Iz ne znamo kog tačno razloga, imali smo osećaj da smo našli šta smo tražili i kao malo puta u životu, nismo pogrešili. Svakim danom smo bili sve više sigurni u to. I danas smo. Nakon nekog vremena imali smo zadovoljstvo da se Povratku pridruži i naša Ana. Tada je imala nepune tri godine. Uklopila se brže i bolje nego što smo očekivali. Naš najmlađi član, Saša, sasvim sigurno, priključiće se drugarima još i ranije, verujemo sa istom radošću kao Marko i Ana. Povratak prirodi je našoj deci zaista postao druga kuća. Ponekad nam se čini i prva, ali se nismo ljutili. Družili smo se, gradili uzajamno poverenje, učili jedni od drugih, zajedno rešavali probleme u hodu, ponekad i sedeći, ali uvek na najbolji mogući način. Ova družina je zaslužila da nam nedostaje kada se neko vreme ne vidimo. Protekli zimski raspust je Marko svaki dan radosno koristio priliku da se druži sa svojim starim, malim i velikim drugarima u Povratku. Ako njega pitate, boljeg provoda nema. Ono što uvek volimo svima da kažemo je to da su sva ta deca Povratka Prirodi, bez izuzetka sjajni mali ljudi, pa čak i ona deca roditelja koji nam se malčice manje dopadaju od ostalih. To vidimo kao najveći kvalitet i potvrdu predanog rada zaposlenih u Povratku Prirodi. I tako…Povratak Prirodi je postao jedno veliko i važno poglavlje u našem životu. Kada nas neko pita da li je program Montersori i koliko časova englaskog nedeljno imaju, a koliko francuskog, kada su naučili pisana slova, a kada note ili da plešu valcer, mi ne znamo odgovor. Znamo da su naučili mnogo o životu, o drugarstvu, o pristojnosti i da svaki dan uče kako da postanu dobri ljudi. Znamo da u vrtić odlaze veseli, a vraćaju se ponekad umorni, ponekad prašnjavi ili blatnjavi, ali uvek pomalo tužni. Nama je to dovoljno.

Porodica Arsić

Povratak – zato što je drugačiji, tolerantan, poštuje i prati ličnost našeg deteta. Zato što ga uči da razmišlja i bude kreativan. Zato što ga vraća u prirodu, uči ga da je neguje i voli. Zato…

Dejan i Maja Vesić

Naša potraga za idealnim mestom gde će nam dete odrastati je bila prilično duga, ali se konačno isplatila. Za Povratak prirodi u Zemunu smo čuli odavno, ali tek po otvaranju na Voždovcu se stvorila prilika da prebacimo našu Milu kod njih. Pratili smo vec skoro godinu dana na Facebooku svakakve fenomenalne aktivnosti koje su oni sprovodili u Zemunu (i nadali se da ce drugi vrtici nesto nauciti iz toga), ali smo se pomalo pribojavali hoce li sve to i u realnosti biti jednako sjajno kao sto izgleda na njihovoj stranici. Na prvom sastanku, upoznavanju, ceo tim je ostavio snazan utisak na nas. Jasno su nam stavili do znanja da oni prate dete i razvijaju njegove potencijale, a ne zelje roditelja, iako se to mnogima mozda ne svidja. Takodje, deci se obracaju kao odraslima, nije bilo ulagivanja i tepanja. Šta nam se sve dopalo: nema striktnih starosnih grupa – deca se razvijaju individualno, sama ce naci mesto i najbolje drugare i primerene izazove. Deca mogu da biraju koje ce radionice da pohadjaju, ako ne zele, uvek mogu da rade nesto drugo. (Ovo se Mili jos nije desilo, sve obozava da radi). Nema po jedna vaspitacica na grupu, nekoliko njih se smenjuje u toku dana ili istovremeno rade zajedno radionice. Dete ce odabrati ko mu najvise prija, ko ce biti uzor odrasle osobe. Sve vreme su sa decom vaspitaci, jedan filolog i psiholog. Oba pola su zastupljena! U toku nedelje imaju 22 radionice, koje rade sa njima i sa nekoliko saradnika (i njih sam upoznala), reditelj, profesor muzike, tango instruktor, 2 jezika, logoped…(ovo zvuci ko skola, ali su to vrlo mladi ljudi, nalozeni na svoj posao, u najmanju ruku cudaci, umetnici koji zive svoj posao). To sve prsti od hokus-pokus eksperimenata, underground pesama, glista, testa, materijala za recikliranje. Zivo je ko u mravinjaku i kipi od stvaralacke energije i tempa mladih entuzijasticnih ljudi. Neke radionice su me dirnule do suza, jer se bave razvijanjem empatije, savladavanjem stida i straha, detinjim mudrovanjima, necim sto moramo kroz zivot sami da ucimo, a mnogo je vazno. U dve reci, deca – uzivaju! Uvazavana su svakog trenutka, imaju dostojanstvo i grade samopoudanje. Po polasku u vrtic treceg dana Mila je rekla:“Mama, sto si tako rano dosla?“ Druge nedelje je rekla:“O meni ovde brinu svi. I niko me ne grdi ako placem.“ Moje dete je bilo bela vrana u predhodnom vrticu, problem, a sad se oseca da pripada negde. Imam neki fin osecaj dok smo razdvojene, pitam se samo sta li sada rade, osmehnem se i pomislim… nesto lepo, sigurno. I onda spokojno odem svojim poslom.

Marina Knežević, Your Content Goes Here

Mislim da trenutno u Srbiji ne postoji bolja vaspitna ustanova od Povratka Prirodi. Presrećna sam što mi dete vreme provodi sa ljudima koji imaju svest da za zajedno sa njim otkriju njegove talente i potrebe, i sa ljudima koji imaju potrebno znanje da razvijaju dečije sposobnosti. Ovaj vrtić je sve što sam ikada zamišljala za svoje dete i osećam se privilegovano što smo deo ove sjajne priče :) Nadam se da će više vrtića da sledi ovakav primer vaspitanja

Sanja Švedić

Zato što sam dobila preporuku od žene koja je sjajna i znam da bira najbolje za svoje klinke. I nije bilo važno što ste na drugom kraju grada. Zato što je jedna od obaveznih stavki koje smo morali da ponesemo – gumene čizme i tatina košulja za prljajuću radionicu. Zato što su deca svakog dana napolju i prave kolače od blata. Zato što su kućice (učionice) na drvetu strava. Zato što je klopa ubistveno dobra (jos čekam recept za onaj kolač od petka). Zato što je svaki dan nova igra/lekcija. Zato što je vrtić prepun dečjih umetničkih dela.

Dragana Boškovski

Pitala sam svoju ćerku: Zašto želiš da ideš u Povratak? „Volim Povratak zato što ima dvorište, jer dvorište je jedino neživo, što se voli više od živog“…i sad recite Vi nama kako da je ne upišemo u Povratak?

Nada Ševa