Ovogodišnji program “Etno vidiš” otvorio je prostor za izučavanje jednog vrlo značajnog i interesantog poljoprivrednog zanimanja – pčelarstva. Program pčelarstva prilagođen je uzrastu petogodišnjaka i ima za cilj da deca sagledaju važnost pčele, kao i mnoge druge vredne osobine koje pčele poseduju, a na koje bismo i mi ljudi trebalo da se ugledamo. A verujte, kad je pčela učitelj, lekcije su dragocene.

Kako pčelinja zajednica izgleda iz ugla petogodišnjaka?

Za početak druženja sa pčelama, upoznali smo glavnog junaka priče, Pčelu Apis melifera (medonosna pčela). Ali, kako pčele nisu osobenjaci, brzo smo ustanovili da u košnicama, pored glavne junakinje, žive čitave zajednice pčela. Vrednost košnica je upravo u tome što u njima ima prostora za svakog člana zajednice koji ima jasno određenu ulogu i predano je obavlja.

Šta čini jednu zajednicu? I kako to pčela ima ulogu, zar glumi u filmu?

Uloge u našem kontekstu definišu zadatke koje pčele obavljaju i to postaju životne uloge svake pčele. Podela u košnici je jednostavna za nas odrasle, ali, definisana rečima deteta, postaje još potpunija. Tako smo otkrili da u košnici žive trutovi, radilice i matica, odnosno, provučeno kroz maštu i opis Povratkovca, tatica, mamica i radnici! Pčele imaju jasno podeljene uloge i bez obzira na to da li su glavni ili sporedni glumci, ulažu maksimum truda i predanosti u obavljanje svojih zadataka. A sve sa ciljem dobrobiti zajednice. Pedagoška lekcija, zar ne?

Matica (mamica) ili kraljica je glavna pčela svakog pčelinjeg gnezda. Ona drži pčele na okupu i obezbeđuje budućnost te košnice, zato je posebna uloga svih ostalih da je čuvaju i brinu o njoj. Trutovi (tatice) vojnici i podanici ove igre, čuvaju gnezdo i maticu, ali kad dođe vreme za proširenje zajednice oni su glavni akteri. Posle toga, ispunivši svoju glavnu ulogu napuštaju ovaj svet i gnezdo i prave mesto za svoje naslednike.  Radilice, odnosno vrednice obavljaju sve drugo i obezbeđuju život matici, trutovima i svojim naslednicama.

U okviru ovih podela naučili smo i izreke:

“Vredan kao pčela”

“Lenj kao trut”

Divlje i domaće pčele

Druga podela kojoj smo se posvetili bila je okrenuta prirodi pčele i njenom odnosu sa ljudima. Izučavali smo podelu pčela na domaće i divlje, poznate i kao društvene (apis melifera) i solitarne pčele (Osmia).  Odmah smo se bacilli u projekat pravljenja zimskih skloništa za pčele samotnjake kako bismo im pomogli u teškim zimskim danima. Razlog za to je jednostavan – divlje pčele su najveći oprašivači biljaka i od izuzetnog su značaja za biljni svet, pogotovo u gradovima.

Kako sagraditi sklonište za divlje pčele, pitate se?

U našem okruženju smo ih postavili nekoliko, ali ko god želi da doprinese, uputstvo je vrlo jednostavno i svaki petogodišnjak Povratkovac to zna:

  1. Nabaviti trsku od bambusa
  2. Povezati trsku u snop
  3. Staviti na mesto gde će ih pčele naći

Ubrzo su nadošli hladni dani, pa smo imali prilike da vidimo rezultat radionice, na naše opšte oduševljenje. Dečijoj radosti nije bilo kraja kad smo primetili zapečaćene krajeve ulaza u skloništa, jasan signal da je divlja pčela posetila sklonište.  Dakle, uspešan posao i zadovoljna pčelica. Pčele će nam se za to odužiti sa prvim lepim prolećnim danima, obezbeđujući mirišljavu okolinu u kojoj živimo.

Nasuprot divljim, solitarnim pčelama, rad sa domaćim nam tek predstoji, a zasnivaće se na pravljenju prapraprastare košnice, poznate kao pletare (a pletu se i savremene Langstrot-Rutove košnice “kakvu ima moj deda” (Vuk, 5 godina)). Izučavanje domaćih pčela zahteva puno radionica u nizu. Krenuli smo istorijski – od priče o najstarijim košnicama. Pletare su bile izazovne i napravili smo minijature takvih košnica koje će nam govoriti kako je priča između pčela i čoveka počela. To je priča vrlo stara i tužna. Uprkos uloženog truda i ljubavi pčelara, na kraju, da bi došao do slatkog i zdravog meda, on mora uništiti i dom i jajašca pčela. Dovoljno nam je bilo da se samo upoznamo sa tom idejom, srećni što nam budućnost nudi lepša rešenja i savremenije košnice.

Jedan radni dan pčele

Svi znaju – pčela daje med. Oni malo precizniji rekli bi da pčela oprašuje. Kad o tom pčelinjem poslu razgovaraš sa petogodišnjakom, neophodno je da mu jasno i precizno predstaviš kako to pčela radi. Zato smo čitavu radionicu posvetili anatomiji pčele. Saznali smo da su za oprašivanje zaslužni sledeći delovi pčelinog tela: glava, oči, antenice, telo, noge sa kukicama gde se sakuplja polen, dlačice koje služe za prenos polena od cveta do cveta (ali i pčeli daju pufnast izgled i omogućavaju nam da ih razlikujemo od opasnih osica).

Pored poznavanja pčeline anatomije, Povratkovac petogodišnjak zna još jednu vrlo interesantnu činjenicu o pčelama koja mu dodatno budi radoznalost za ovog neverovatnog insekta. Naime, pčele su jako davno u svojoj praistoriji (jer ljudi tada još nije bilo) u doba dinosaurusa bile predatori i lovci, ali ih je poznanstvo sa biljnim svetom umilostilo da pređu na biljnu ishranu i simbiozu sa biljkama. Lepi mirisi i ukusi pčeli su bili primamljiviji od lova i bitke za opstanak. Ovo saznanje (iz knjige “Pčela” P.Soha) dodatno je probudilo želju da pčelu što bolje upoznamo, a kako drugačije, nego kroz iskustveni let.

Početkom zime, priroda nas je počastila sa još par lepih i toplih dana i to je bio pravi trenutak za jedan lep i zanimljiv, a pomalo i izazovan zadatak – za zujanje po livadi. Ne pravih pčela naravno, one su se već spakovale, nego nas, njihovih učenika i proučavalaca. Organizovali smo akciju “oprašivanja”, a za potrebe radionice napravili smo pčele i cveće i krenuli u zujanje.

Poput pčela, i mi smo podelili uloge i zajedno omogućili odigravanje zanimljive pčelinje igre. Deca su se podelila u 2 tima: pčele i cvetovi. Mirišljavi cvetići puni nektara i polena dozivali su pčele da dođu baš kod njih. Drugi tim su bile pčele koje su sakupljale polen sa cvetova. Deca su se za čas pretvorila u uloge, zujala, mirisala, skupljala nektar i polen i vrlo brzo uvidela koliko taj pčelinji život nije lak.

Igra oprašivanja je zahtevala da se radi bez zaostajanja, nema mesta umoru, radili smo svi vredno baš kao pčele. I ishod je bio neverovatan: puno sakupljenog polena uz uzvike bodrenja. Usledila je glad. Naporno radivši kao pčele ruke i noge su se umorile (na jedan zdrav način) i povratak sa livade na topli ručak je delovao kao adekvatna nagrada. Baš kao i u pčelinjem svetu.

Pčela u četiri zida

Pošto smo stavili tačku na spoljašnje aktivnosti pčela do proleća, naši sledeći zadaci obavljaće se u zimskom periodu u prostorijama vrtića. I tako smo počeli sa otkrivanjem misterije šta to pčele jedu zimi (gajene). Da li ste čuli za pčelinju prihranu – mednu pogaču? Ime otkriva – vrlo je slatka! Tako smo bar mislili kad smo čuli da u mednu pogaču ide mešavina šećera i meda. Ipak, ovaj dvojac na meniju baš i nije za svačiji ukus… Uz posebne recepte starih pčelara kuvali smo i mesili pčelinju pogaču, ravnomerno je izdelili i servirali za degustaciju. Nekima se svidelo, a nekima baš i ne….ali je iskustvo bilo vredno.

Zima sve jače steže svoj obruč oko nas, ali niske temperature ne zabrinjavaju pčele. Kako? Kako se ne smrznu kad praktično žive u jednog kutiji?  Zahvaljujući čarobnoj tehnici koja se zove – klube.

Klube ili prirodni način grejanja (grejalica) je ljubav. Mudre pčele se skupljaju tik jedna do druge i greju se uz pomoć temperature sopstvenog tela. Na velikim minusima pčele se skupljaju formirajući klube, pa u centralnom delu košnice stvaraju temperaturu i do 30˚ Celzijusa! Impozantno, zar ne? Pogotovo kad shvatimo da su pčele osmislile način grejanja mnogo pre nego što je čovek otkrio struju.

Fascinirani ovom pojavom, odlučili smo da se i mi zgrejemo poput pčela. Opet podeljeni u tri uloge, matice, trutovi i radilice formirali su klube i odolevali opakoj zimi i udarima vetra. Što jači fijuk, to su deca bliža jedna drugima, a kada bi temperatura porasla i matica (dete u sredini) se skuvalo, tada smo širili krugove i svi osećali pad temperature. Pčelinji trik, dobar savet ljudima – kada je hladno zagrli nekog svog i biće vam toplije.

Naš sledeći korak u izučavanju pčelarstva odvijaće se u labi. Zahvaljujući njenoj dobroj opremljenosti, moći ćemo da izučavamo najslađi deo programa – med.  Koji su parametri dobrog meda, kako se određuje kvalitet, boja,miris i poreklo, kako proveriti istinitost deklaracije (i šta je uopste deklaracija)…  Odgovarajući na ova pitanja osvestićemo važnost meda kao zdrave namirnice u svakodnevnoj ishrani.

Takođe, nećemo zaobići ni izučavanje modernih košnica (Langstrot-Rutova i Dadan-Blatova košnica). Koje su im prednosti i mane, kako se grade, kontrolišu, zašto nose ova imena… Ozbiljnost našeg pristupa potvrdiće i verodostojan prikaz kostima, zaštitne opreme pčelara, koji ćemo krojiti po meri deteta.

Nazad u prirodu

A kad gora opet ozeleni, slede pripreme pred poletanje pčela u novu sezonu. Ispratićemo ga magičnim plesom pčela. I nije to neka ritualna igranka, to je oblik komunikacije koji je vrlo važan za svet pčela. One plešu i signaliziraju koji je pravi put do ispaše… Ako budemo dovoljno uporni i radoznali, možda ćemo i sami prepoznati signale koje pčele šalju ako naletimo na njih na nekoj livadi. Jedno je sigurno – gde god ih sreli, uvek ćemo znati koliko je pčela dragocena i zašto je važno da je ljudi poštuju i čuvaju.

Marija Racić, stručni saradnik za ekologiju u Povratku prirodi