Od prvih dana života, pa kroz rano detinjstvo i starije predškolsko doba, deca su, može se slobodno reći, sunđeri za upijanje informacija. Svako novo iskustvo, svaka nova reč, novo ponašanje ili veština, ulog su u njihovu budućnost. Stoga učenje kroz iskustvo i boravak u socijalnoj sredini mogu biti višestruko podsticajni za razvoj deteta, a obrazovni proces tokom ranog detinjstva umnogome može oblikovati dete do te mere da postane temelj i osnova njihovog životnog putovanja.

Šta nam pruža vrtić?

Uključenost deteta u celodnevni program ima broje prednosti kada je celokupan razvoj u pitanju.

Socijalizacija deteta ne podrazumeva samo odnose sa detetovom užom, već i sa širom socijalnom sredinom. Kako dete raste, poželjno je da ta sredina bude konstantna i svakodnevna, a ne povremena i nasumična, nalik susretima u parkiću ili na dečijim rođendanima. Zašto?

Deca su veoma adaptibilna bića, te je u ovom periodu poželjno stimulisati rezilijentnost (psihološka otpornost, sposobnost prilagođavanja promeni), što detetu u velikoj meri može olakšati celokupan životni put. Stvaranjem jedne sigurne, stabilne i pravične socijalne sredine, sa jasnim očekivanjima i predvidivim posledicama, deca stiču sposobnost samokontrole i emotivnu stabilnost. Zadatak nas praktičara u radu sa njima je upravo stvaranje izazovne sredine za učenje kroz najrazličitija iskustva.

Poštovanje je takođe nešto što se uči, pri čemu se to ne odnosi isključivo na poštovanje bliskih i manje bliskih osoba, već i poštovanje svoje okoline, kako neposredne tako i globalne. Empatija i timski radpodrazumevaju međusobno razumevanje, poštovanje mišljenja drugih, prilagođavanje okolini i saradnju sa drugima, učenje strpljenju i odlaganju trenutnih potreba. Iz ovih razloga najveći broj aktivnosti sa decom radi se upravo na ovaj način – timski.

Kao roditelji, intuitivno znamo da je naša uloga i ta da pomognemo detetu da se lakše integriše u grupu dece, stekne prijatelje i bude funkcionalno u odnosima sa drugima. Dete će brže i lakše prevazići određene faze i ponašanja ukoliko je deo jedne stabilne socijalne sredine (primera radi, deca koja su ranije uključena u kolektiv vršnjaka obično ranije prevaziđu fazu egocentrizma).

Pored toga, deca lakše prevazilaze faze stidljivosti, a njihovo samopouzdanje i slika o sebi se kontinuirano razvijaju u pozitivnom pravcu. Deca uključena u grupu vršnjaka svakodnevno uče kako da dele, kako da sarađuju jedni sa drugima, kako da istraju i napreduju u sigurnom okruženju za učenje, što predstavlja ništa drugo do učenje kroz iskustvo koje je od ključnog značaja za razvoj mišljenja, emocija i inteligencije deteta. Druženjem i stvaranjem sa drugom decom, dete formira čvršće emotivne veze sa drugima, što doprinosi bogaćenju i usložnjavanju socijalnih iskustava.

Važno je napomenuti i to da decu ne treba štititi od negativnih emocija. Naprotiv. Pozitivno je i dobro da i takve emocije iskuse, upravo zato jer deca i na taj način uče. Primera radi, dete će se sigurno u nekom momentu suočiti sa ponekom modricom, gurkanjem od strane vršnjaka, ili gubitkom u omiljenoj društvenoj igri. Ipak, sva ovakva i slična iskustva su u stvari temelj za snalaženje u izazovnijim životnim situacijama, koje će se kasnije tokom odrastanja neminovno dešavati.

Kao odrasli, svakoga dana suočeni smo sa situacijama u kojima je testirano naše strpljenje, a koncentracija stavljena na probu. Stoga je neophodno da deca budu svakodnevno izložena mnoštvu socijalnih situacija kako bi bila u mogućnosti da vežbaju ove veštine. Strpljenje se uči, koncentracija se vežba. Do polaska u školu dete će zasigurno naučiti da mora da deli pažnju svog učitelja/učiteljice, igračku sa drugom/drugaricom, igralište, ili da sačeka svoj red u igri/kvizu.

Kada deca imaju jak osećaj sigurnosti i blagostanja i pozitivne interakcije sa decom i odraslima u vrtiću, to rezultira stvaranjem pozitivne slike o sebi i svetu oko sebe, te će se i kasnije u životu lakše nositi sa različitim problemima, a izazovnim situacijama pristupati samouverenije i otvorenije.

Vrednovanje različitosti je takođe važno za rani razvoj dece. Biti deo socijalne sredine u ranom detinjstvu uči decu i prihvatanju raznolikosti, ali i suočavanju sa činjenicom da su svi posebni na svoj način, sa sopstvenim osobinama, karakteristikama, verovanjima, kulturnim obeležjima…

Ukoliko dete svakodnevno provodi vreme u stimulativnoj sredini, rezultati će teško izostati. Podsticanje sveobuhvatnog razvoja podrazumeva brigu i rad sa detetom u socijalnoj, emotivnoj, mentalnoj i fizičkoj sferi, a temelji se pre svega na dobrom poznavanju svakog pojedinačnog deteta od strane nas, koji sa njima radimo.

Osnovni obrazovni ciljevi samog predškolskog programa, kao što je npr. početno opismenjavanje, predstavljaju opipljive veštine koje su solidan temelj za znanje koje će dete svakako steći u školi. Ali, razmislite – kako će dete savladavati veštine i usvajati znanja ako nije dobilo priliku da pripada grupi, ako mu se nije ukazalo poverenje da se snađe i pronađe u drugačijoj sredini od one, za dete bazične i najsigurnije, porodične sredine?

Nataša Paunović

Master logopedije, stručni saradnik Povratka prirodi