Brojnim definicijama straha u psihologiji, ovom prilikom, dodajemo još jednu: strah je znak da rastemo. Vođeni radoznalošću, podržani razvojem sopstvenih sposobnosti i suočeni sa novim sadržajima, nužno dolazimo do granica sigurnosti i prijatnosti. Izvan tih granica je nepoznata zemlja, predeli, kojima, koliko mi znamo, mogu vladati i zmajevi.

Ako se plašimo, znači da slutimo svet izvan granica, virimo preko ograde i želimo dalje. Rast se odvija zahvaljujući finoj ravnoteži između radoznalosti i straha. Najlepša slika te ravnoteže je dete koje prohodava – na njegovom licu se, gotovo istovremeno, jasno prepoznaje strah od pada i radost zbog slobode i osvajanja novih prostora. Narušena ravnoteža dovodi do zastoja u razvoju – preterani oprez vodi sporijem sticanju znanja i veština, a neobuzdana, strahom nesputana radoznalost vodi u preterane rizike i povrede.

Sa decom treba razgovarati o njihovim strahovima i nipošto ih ne smemo negirati. Česta greška u pokušaju da ohrabrimo decu je rečenica: „Nemaš čega da se plašiš“ ili „Već si veliki, toga se boje samo male bebe“. Naprotiv, ako se plaše imaju i čega da se plaše, a baš taj strah je znak da su porasli i da su na dobrom putu da upoznaju nešto novo. I ako im to tako kažemo, dobili smo dobar početak razgovora na tu temu.

Uloga odraslog je da se zapita i pokuša da shvati šta je u osnovi svakog pojedinog dečjeg ustezanja, a zatim da i decu nauči da prepoznaju različite vrste straha i načine za njihovo prevazilaženje. Deca se mogu plašiti povrede, grdnje, nepoznatog, mogu se bojati da će ispasti smešni, da se neće snaći, da će napraviti štetu drugima… Strah može biti samo blaga trema, a može i narasti do užasa i panike. Ali svaki od njih ima ime, a kad ga nazovemo pravim imenom možemo se izboriti sa njim i prevazići ga.

Zato mi u Povratku prirodi volimo da izazovemo strah na dvoboj i da se, okruženi prijateljima, kroz igru i stvaralaštvo, sa njim obračunamo. Jer onaj koji pogleda preko granice poznatog mu sveta, uplaši se i krene dalje, stvarno i sigurno raste.

Vesna Jokanović

Psiholog u Povratku prirodi