Ovogodišnji program bio je baziran na ciklusima koji se kontinuirano odvijaju oko nas, kako u živoj, tako i u neživoj prirodi.

Glavni ciklus koji oblikuje procese žive i nežive prirode je smena godišnjih doba, pa smo mesečne planove koncipirali kvartalno, i školsku 2022/23. godinu otpočeli jesenjim ciklusom radionica. U nastojanju da obrađujemo teme u vezi sa aktuelnim dešavanjima u svom okruženju, uz uvažavanje dečjih interesovanja, godišnja doba su nam poslužila samo kao čulno očigledna polazišna osnova u raznovrsnim istraživanjima.

U cilju postavljanja čvrstih temelja, najpre smo se posvetili značenju pojma ciklusi, karakteristikama jeseni, zime, proleća i leta, kao i razlikama između žive i nežive prirode.

Primarni cilj u septembru mesecu ogledao se u jačanju grupne kohezije i osećaja pripadnosti, kako bi se kreirala pozitivna radna atmosfera, kao preduslov efikasnog učenja i slobodnog izražavanja afiniteta i stavova.

Jesenji ciklus smo otvorili obeležavanjem Dečje nedelje, u svrhu podizanja svesti o dečjim pravima i obavezama, kao i važnosti poštovanja međusobnih razlika. Kao dodatna inspiracija poslužili su nam međunarodni praznici, jer se slave širom sveta, svake godine u isto vreme, nudeći široku paletu interesantnih i korisnih tema. Za oktobar mesec tipično je negovanje zahvalnosti za plodove zemlje i isticanje značaja hrane, pa nam je kuhinja bila učionica u kojoj smo predano učili, angažujući sva čula. Jedna od takvih radionica je bila “od semena bundeve” do “slasne, domaće pite bundevare”.

Boravak van vrtića bio je idealna prilika za opažanje odlika jeseni, kao i za prikupljanje jesenjih plodova, korišćenih kao materijal za ekološke i kreativne radionice. Kroz niz radionica, iskustveno smo proučavali gliste, učili o životnim ciklusima carstva gljiva i o metamorfozama i stadijumima rasta insekata. Proverili smo elastičnost tisine grančice koju su poznavali stari brodograditelji, njenu magičnu snagu, u koju su verovali naši preci, ali i njena otrovna svojstva. Učenje o divljem kestenu i hrastovom žiru preraslo je u kreiranje ježa, dok su crveni i žuti listovi poslužili kao dekoracija svećnjaka i fenjera. Otkrivanje istorije cveta pamuka rezultiralo je ručno dizajniranim majicama od “belog zlata”.

 

 

 

 

 

 

Pored motorički aktivnog učešća, probudili smo našu maštu i oprobali se u praistorijskom, pećinskom slikarstvu, i oslikavali antičke vaze. Kroz misteriozne i istinite priče, vratili smo se u kameno doba u želji da otkrijemo kako smo postali najmoćnija bića na Zemlji. Proučavanjem istorije čovečanstva došli smo do zanimljivih saznanja o tome kako su nam se stomaci smanjili zahvaljujući vatri, kao i o važnosti fudbala u podsticanju saradnje među ljudima.

Nakon pogleda “unazad”, pažnju smo usmerili visoko iznad nas, analizirajući kretanje oblaka, njihove oblike i ulogu u prirodi, te stečena znanja pretočili u kreaciju od vate, čije pamučno poreklo nam je u datom trenutku bilo vrlo poznato.

Kroz zvučni vremeplov i aktivno slušanje, upoznali smo se sa procesima stvaranja i kretanja zvuka. Time smo otvorili složenu temu o čulnom sistemu, te kroz niz oglednih radionica detaljno upoznali način funkcionisanja i izgled čulnih organa sluha, vida i ukusa.

Voda, vazduh i zemlja, kao elementi nežive prirode, bili su centralna tema bioloških radionica, tokom kojih smo eksperimentalno upoznavali njihove osobine. Demonstrirajući promene temperature spontano smo otkrili još jedan važan ciklus – smenu dana i noći, i direktno se upoznali sa svojstvima vatre. Razmatrali smo indikatore zagađenosti vazduha i zašto je magla postala alarm upozorenja za stanovnike gradova.

Obeležili smo Svetski dan životinja, te prigodno udomili zmiju ribaricu u našoj labi. Močvarni zonobiom u labi predstavlja stalnu postavku “živog” oglednog učila i kontinuirani eksperiment. U direktnom susretu sa raznim paukovima proučavali smo zglavkare, a stečene utiske izrazili i kroz art radionicu. Kroz niz bioloških radionica nastavili smo da otkrivamo bogatstvo živog sveta unutar različitih zonobioma, i kako staništa oblikuju životne cikluse.

Nekima život počinje iz jajeta iz koga se izlegu larve ili mladunci, rastu do lutaka, pa do odraslih insekata, dok ptići rastu dok ne postanu odrasle ptice. Pokušali smo da odgonetnemo večitu zagonetku – šta je starije: kokoška ili jaje? Napravili smo gnezda i za selice i za stanarice. Detaljno smo se upoznali i sa unutrašnjom anatomijom ribe, predstavnika vodenog sveta. Larve, lutke i odrasli brašneni moljci iz naše labe, takođe su nam pokazali svoj životni ciklus.

Proučavanje životnih ciklusa biljaka otpočeli smo postavljanjem semena pasulja i kontinuiranim praćenjem promena. Život nove biljke počinje klijanjem semena, nastavlja se njenim brzim rastom, cvetanjem, oprašuju je insekti i cvet se pretvara u plod, koji čuva seme, i sve kreće iz početka. Stečena znanja smo zaokružili posetom Poljoprivrednom fakultetu, uživajući u stimulativnim laboratorijama i bogatim kolekcijama insekata.

Znatno duži životni ciklus od biljaka i mnogih životinja imaju ljudi, pa smo se ovoj temi naročito posvetili, sa različitih perspektiva. Osim otkrivanja fizioloških procesa, analizirali smo funkcionisanje čoveka kroz prizmu njegovih interakcija sa drugima, kao i u svetlu ključnih životnih promena.

Art radionice su bile fokusirane i na upoznavanje arhitekture i božanstava prvih civilizacija, izradu apstraktnih umetničkih slika i pozorišnih maski.

Četiri osnovna Zemljina elementa (voda, vazduh, vatra i zemlja) objedinjuju svaki porcelanski predmet. Njihovoj zanimljivoj saigri dodali smo i peti element, našu kreativnost, stvarajući unikatna dela tokom “Manufakture porcelana”.

Nova saznanja o procesu nastanka i osobinama sirove vune praktično smo primenili kroz drevnu etno tehniku pustovanja i kreirali originalne i prirodne dekoracije.

Tokom prelaska na zimski ciklus radionica, ključni predmeti naših ogleda bili su mikroorganizmi, atomi i molekuli, neuroni, izvori energije, kao i ugljen dioksid. Neposredni kontakt sa prirodom nastavili smo i tokom hladnih dana, zahvaljujući našim zimskim baštama, u kojima smo pratili cikluse razvoja insekata, održavali kolonije cvrčaka i tropskih bubašvaba, hranili životinje i sadili biljke. Kopali smo i rukama i nogama kako bi videli ko sve živi u deblu i panjevima, jer oni imaju važnu ulogu u šumskom ekosistemu – dom su različitim insektima, ali i izvor hrane za brojne stanovnike šume.

Praznična, prednovogodišnja atmosfera nas je posebno inspirisala i dovela do otkrivanja Tanabate, tradicionalnog zvezdanog festivala u Japanu, pa smo i sami okačili svoje želje na bambus, a potom ih zapalili, usput vešto demonstrirajući i ranije stečena iskustva sa vatrom. Posvećeno smo planirali Novogodišnji vašar, vežbajući kola, kiteći jelku, i manevrišući između kuhinje i arta, te spremni dočekali slavlje i međusobnu razmenu darova: medenjaka, slatkih jabuka, lizalica, puter kolača, kao i ručno rađenih čestitki i ukrasa.

Način na koji dete percipira samo sebe, pored fizičkih osobina, odražava i razna emotivna stanja i potrebe, pa je pojam o sebi vrlo važan za podsticanje samopouzdanja. Ovom temom smo se pozabavili u prirodnjačkom duhu, izradom autoportreta od rogača, ali i smišljanjem ličnih priča, oživljavanjem najlepših uspomena kroz crtež i porukama zahvalnosti. Dati proces smo zaokružili podsticanjem svesti o drugima, kao i osećaja za skladne proporcije, crtanjem po modelu, u renesansnom stilu.

Januar je ostao upamćen po dečjem radovanju prvom snegu, ali i priroda mu se naročito raduje – snežni pokrivač predstavlja značajnu akumulaciju vode, koja je preko potrebna biljkama s proleća; pruža zaštitu brojnim biljnim i životinjskim vrstama od hladnog mraza, a dok sneg pada pročišćava se i vazduh.

U ciklusu radionica “Od praistorije do energije” bavili smo se pitanjima: šta je potrebno da komad drveta postane okamenjeni komad uglja, i koji su to procesi u utrobi zemlje stvorili naftu koja danas pokreće svet? Poput prvih naftnih istraživača formirali smo naftnu bušotinu i došli do crnog zlata.

O istoriji prirode učili smo iz fosila, okamenjenih tragova života. Ciklus postojanja se za neke završio poput amonita i trilobite, ali ciklus mrtve prirode se nastavlja. Njihovi ostaci su počeli da okamenjuju i još više da kristališu u drago kamenje.

Usahlo januarsko bilje ipak ima svoju funkciju. Češljuga suva, ali čvrsta, krije semenke neophodne ptici češljugaru, kome je češljuga zimska menza. Aktivan ciklus usahle biljke.

Ljudi su biranjem roditelja menjali boju, šare i dužinu dlake kod mladunčadi životinja. Naš novi ljubimac, morsko presence čiji su roditelji crne i svetlo braon boje, poslužio nam je kao živ primer pomoću kog smo proučavali kako se selekcijom može uticati na genetiku.

U artu smo nastojali da utičemo na balans naših emocija, psihe i tela, slobodnim izražavanjem i kombinovanjem boja i materijala različitih struktura, dodatno i otkrivanjem čari aromaterapije u našoj labi.

Dok su januarske kreativne radionice bile posvećene baroku i rokoko-u, tokom kojih smo istraživali ulogu svetlosti i kontraste svetlo-tamno, februar je bio u znaku romantizma, sa fokusom na borbu dobra i zla, šarenilo boja i mitska bića.

U tradicionalnom, ali i cikličnom duhu, radionicama “Od zrna do pogače”, otkrili smo važnost žitarica, posadili pšenicu, a potom umesili i degustirali domaći hleb.

Svim životinjama, kao i ljudima, potrebna je hrana za rast i kao izvor energije. Međutim, prvo se mora obraditi do oblika koji organizam može da koristi. Stoga smo biološke radionice posvetili srodnim temama: sistemu varenja, mineralima, i lancu ishrane. Takođe, otkrili smo kako mimikrija i kamuflaža doprinose zaštiti i opstanku životinja.

Značaj biljaka uvideli smo dodatno tokom ekoloških radionica, eksperimentalno demonstrirajući kako svojim korenovim sistemima vezuju zemljište, poboljšavaju uslove života u njemu, i sprečavaju eroziju.

Savršenstvo prirode možemo negovati jedino vraćajući joj njene darove, što smo postigli i kroz kreativno stvaralaštvo, tako što smo zaledili razno bilje i cveće pomoću kalupa, dobivši idealne ukrase za naše dvorište.

Tokom ciklusa radionica “Od grudve gline do ukrasne vaze” korišćeni su prirodni materijali, ali smo našli način da čuvamo prirodu i upotrebom sintetičkih, ali reciklažnih materijala u “krojačkom salonu”. Od razgovora o modi, preko dizajniranja i krojenja, kreirali smo kolekciju vrlo ekonomičnih i izdržljivih modnih komada.

Tokom ciklusa “Od misterije do istorije” posetili smo Gardoš kulu, simbol Zemuna i davno nestalog carstva.

Zimski ciklus radionica smo simbolično zatvorili radionicom o visibabi, prelepom i hrabrom cvetu, koji raste još dok je mraza, i najavljuje svoje sledbenike: ljubičicu, kukurek, belu radu… Time smo istovremeno započeli prolećni ciklus radionica o vesnicima proleća. Pojavili su se prvi insekti, tvrdokrlici poznati među decom kao “kokice”, zapravo prolećni gundelji. Gladni bumbari, manje osetljivi na hladnoću, prvi su opnokrilci koje smo uočili kako zuje oko prolećnog cveća. Usledile su radionice o prolećnim insektima.

Svoje impresije vesnicima proleća ilustrovali smo u ručno rađenim pesmaricama, koje smo predano obogaćivali novim naslovima i crtežima.

Magična moć ljubičice nas je posebno očarala, pa smo napravili tonike za lice. Kozmetičku kolekciju smo upotpunili domaćim sapunima od biljnih ekstrakata i prirodne baze, kao i maceratima od nane, ruzmarina, ruže, jasmina, nevena, žalfije, limuna i ljiljana.

Ciklus radionica bio je posvećen i tradicionalnoj, prolećnoj pripremi zemljišta za sadnju, tokom koje smo napravili i organsko đubrivo, pa pristupili sadnji mirisne lavande, cveća, trave, bundeva, tikvica, krastavaca…kako u vrtiću, tako i na obali Dunava.

Eksperimenti sa bojama pobudili su naše interesovanje za dugu, omiljeni spektar boja na nebeskom svodu. Kroz ogled smo saznali kako interakcija sunčevih zraka i vodenih kapljica stvara ovaj optički fenomen, a stečena znanja pretočili i u kreativne radove.

Transformacija čaure maka u pozorišne lutkice, kraljice Makovnjače, inspirisala je decu da se i sama oprobaju u različitim ulogama, kroz samostalno osmišljenu predstavu.

Kroz oblast “Ja i drugi” naročita pažnja bila je posvećena porodici, kao ključnom elementu života svakog čoveka, bez obzira na razlike u pogledu njene strukture i načina funkcionisanja. Deca su podsticana da porodicu doživljavaju kao sigurnu bazu, pa je i tokom kreativnih radionica svako svoje porodično stablo predstavio kao drvo života. Kroz izradu osmomartovskih darova, uvideli smo važnost zahvalnosti i pokazivanja prijatnih osećanja prema majkama i bliskim osobama. Posvećenost nam se vratila kroz posetu posebnih gostiju – majka koja je profesionalni dreser pasa posetila nas je u pratnji predstavnika najinteligentnije rase pasa, Shaggy Shadowa, pruživši nam priliku da usvojimo ključne principe učenja.

Važno je da naučimo da obradujemo i sebe, kao i druge, a u tu svrhu upotrebili smo svoje kulinarske veštine i pravili slatke krofne i zdravu čokoladu, počastivši sva čula. Izbalansirana ishrana je ključna za snažan imunitet, kome treba dodatnu pažnju posvetiti s dolaskom proleća, tako da smo zdravlje preuzeli u svoje ruke i pravili vitaminske gumene bombona, od citrusa i meda, kao melem i med od maslačka.

U okviru “Arta i multimedija” otkrivali smo impresionističke i ekspresionističke načine kreativnog izražavanja. Reprodukovali smo remek-dela eminentnih umetnika, poput Zvezdane noći Van Goga i Vodenih lokvanja Kloda Monea. Žorž Sera nam je poslužio kao inspiracija za oslikavanje svetionika poentilističkom tehnikom, idealnom za vežbanje motorike i strpljenja, dok smo po ugledu na Pita Mondrijana kombinovali boje kroz preplete i tkanje. Tokom prikaza “neopipljivih” stvari, kao što su zvuk i osećanja, osim gline, koristili smo i pur penu za izradu ramova. Prepoznavanje i konstruktivno izražavanje osećanja upotpunjeno je i psihološkim radionicama, podsticanjem dece na asertivno izražavanje svojih potreba i želja.

Neki čudesni organizmi ostavili su svoje ostatke u divljini, koji nisu potpuno istulili tokom duge zime. Tako smo imali radionice prirodnjačkih zagonetki, a telo gigantske puhare, skelet divljeg krastavca, pipci gljive zvezdače i druge zagonetke podstakle su kreativne odgovore na problemske pitalice.

U ciklusu radionica prolećnog bilja obrađivali smo mitologiju, ekologiju i biologiju ljubičice, kukureka, maslačka, dremovca, češnjevke, zelja i drugog bilja. Radionice pravljenja tinkture, melema, poslastica i ekstrakcija boje otvorile su ciklus “biljarice” koje još uvek traju.

Prirodnjačke radionice obogatila je profesorka bioloških nauka Larisa, koja je obrađivala teme oblika u prirodi koji se najčešće pojavljuju i zašto? Spirala, heksagon, elipsa, štapićasti oblici itd. U prolećnom ciklusu primetili smo da je vazhuh postao sve manje zagađen, što nije bio slučaj zimus? Zašto je to tako?

 

Nadahnuti radovima Antonija Gaudija, kreirali smo remek-dela korišćenjem tehnike koja je praktično preteča reciklaže, trenkadis, odnosno slaganje mozaika od parčića slomljenih keramičkih pločica. Kreativnost nam otvara beskrajne mogućnosti. Podstiče slobodno samoizražavanje, ispoljavanje ličnih doživljanja, zabavno istraživanje, samostalno dolaženje do novih ideja i originalnih rešenja. Posebno smo uživali tokom umetničke transformacije zaboravljenih stvari, poput stare obuće i raznih alata, kao i tokom dizajniranja i izrade torbica kao dara dragim osobama.

Reciklaža je dominantno prožimala aprilske kreativne radionice, pa smo pravili edukativne igračke, stari poklopci su nam poslužili kao slikarsko platno, od ljuski oraha smo pravili bube, a od korišćenih papira insekte i životinje, angažujući svoje prste, ali i maštu.

Oprobali smo se u korišćenju nove tehnike u artu, te napravili botanički refelj u glini, otkrivajući optimalan način da sačuvamo sve detalje biljaka na blago uzdignutoj teksturi, istovremeno stvarajući originalna kreativna dela.

Imali smo čast da nam u goste dođe deda Joca, profesor Elektrotehničkog fakulteta u penziji, koji nam je kroz prezentaciju svojeručno izrađenih edukativnih igračaka pomogao da na zabavan način usvojimo kompleksna znanja iz fizike o kinematici, dinamici, gravitaciji, svetlosti, prenosu signala i energije.

Kroz ciklus „Od fitilja do sveće“ smo se u upoznali sa procesima izrade fitilja pomoću pamučnog kanapa, voska i boraksa, a zatim smo pristupili izradi sveća, topeći prirodni pčelinji vosak, koji smo obogatili etarskim uljem vanile, kao i sušenom lavandom, nevenom, majčinom dušicom i pšenicom. Dobijenu smesu smo izlili u orahove ljuske, koje smo samostalno sakupljali tokom prethodnih poseta parku.

  1. maj, Svetski dan biodiverziteta bio je povod za početak radionica na datu temu, kao i za podizanje svesti o njegovom značaju. Prolećni ciklus smo zatvorili kompleksnom temom, jer smo se tokom prethodnih meseci potkovali znanjem neophodnim za potpuno razumevanje novih i složenih pojmova, kao što su raznolikost vrsta, ekosistema, i genetički diverzitet. Kroz eksperimentalni ogled izdvojili smo DNK banane i objasnili njegovu ulogu, dok smo kroz međusobno poređenje jedinstvenih otisaka prstiju praktično uvideli značenje genetičke raznovrsnosti.

Prikaz ovogodišnjeg programa završavamo podsećanjem na osnovnu karakteristiku ciklusa – ponavljanje. Kraj je uvek i početak, u našem slučaju, završavamo redovni program, započinjemo letnji. Pridružite nam se u proučavanju izuma.

 

Sara Raković, psiholog i Nemanja Potrebić, geograf, stručni saradnici u Povratku prirodi