Na našem muzičkom putovanju, često nesvesni tog putovanja, susrećemo se sa raznim pojmovima i oblicima. Istraživački pratimo te prve zvuke i taktove. Usvajamo različite melodije na reči, i pratimo lupanjem dlanom o dlan. I uvek nam pažnju skrenu reči „ritam“, „melodija“, “harmonija“, “akord“ i “kompozicija“ (što bi deca rekla da to sigurno ima veze sa kompostiranjem)… i shvatamo da svi ti pojmovi bliže opisuju i određuju neke deliće te čarolije koja se zove muzika. Ali ponekad se osećamo kao da pred sobom imamo pun šešir ceduljica sa imenima koja ne poznajemo. Šta dalje?

Pre nego što počnemo, da razjasnimo pojmove ritam i melodija. Šta su, odakle su stigli, i šta žele od nas? Evo kako bih ja to predstavio:

Ritam je sve ono što otkucava kao sat, pulsira kao srce, prati korake kao odjek. To je ono što vam stvara zvučnu sliku proticanja vremena. On određuje brzinu i način pokreta. Poziva na akciju, provocira i izaziva kretanje.

Melodija je smenjivanje visinskih razlika na određeni smislen način. Promena tonova u određenom ritmu. Tačke na žicama, note u prostoru.

Čak iako ste znali, bilo je potrebno da se stavite u ulogu deteta, i da posmatrate svet bez rezerve i sumnje, da rastavite slagalicu, kako bi lakše uočili te deliće. To su niti na kojima se razvija tkanje muzike. Kako bismo bolje upoznali, ispitali i naučili te bitne fragmente, spajamo zabavu i znanje i pretvaramo materijal u igru. Te igre nam pored učenja, pomažu da osvestimo kako radi naše telo i šta to sve mi već umemo da radimo. One su nam putokazi na našem muzičkom putovanju i otkrivaju nam neke afinitete. Pomoću njih ćemo stvoriti jedinstvenu sliku o zvučnoj umetnosti i steći samopouzdanje da se muzički izrazimo u bilo kojoj situaciji. Te igre nas hrane, bogate, hrabre, opuštaju i pripremaju za novi skok kroz crvotočinu u neke neistražene svetove.

Ovoga puta napravićemo nekoliko kratkih stanki i upoznati se sa pojedinim igrama, koje su meni lično omiljene. One su različitog karaktera i stila, i svaka pospešuje određenu muzičku veštinu.

Igre geometrije i ucrtavanje znakova – obeležavanje nota u određenom polju u prostoru: na zidu, tabli, podu, u dvorištu. Korišćenje predmeta: kamen, figurica, štapić… Pisanje na papiru – razvijanje fine motorike: prvi simboli, crtanje osnovnih geometrijskih znakova (kružići, kvadratići, linije).

Telo kao instrument: upoznajemo na koje sve načine naše telo svira. Tapšanje, pucketanje prstima, trljanje dlana o dlan, tapšanje po kolenima i stomaku, dobovanje nogama i dlanovima o pod… Uključivanje pokreta, plesa, kroz stvaranje zvuka. Dodavanje glasa: slogova, zvukova, pevanje, recitovanje.

Igra životinja: različita visina tona u ulozi neke životinje: debelo – duboko/ visoko – tanko… Žirafa, medved, slon, lav, patka, zec, pčela, mačka, pas… U ovoj igri je važan dramski momenat i dečija predstava o izgledu i karakteru zadatih životinja, i tako vođeni pričom kreira se muzički dijalog.

Nadpevavanje/ nadsviravanje: pitanje i odgovor – jedan učesnik zadaje jednostavan ritam, a ostali ponavljaju. To može biti i složeniji zadatak u vidu ritmičko-melodijskih sekvenci, muzički šablon, zvučni obrazac.

Lavirint – praćenje zvuka: pri čemu jedno dete ima vezane oči i prati zvuke/ muziku, pri čemu su ostala deca lavirint koji pomaže ili mu otežava da nađe izlaz. Orjentacija u prostoru osluškivanjem.

 

 

 

Prizivanje kiše – igra koja ima za cilj da stvori ambijent prijatnog pljuska i značajna je za upoznavanje i zbližavanje dece. Ima opuštajući karakter, a doživljaj je jedinstven. Počinje se od forme kruga u čijem središtu se nalaze slušaoci. Taj krug dece počinje trljanjem dlana o dlan, koji postepeno prerasta u pucketanje prstima, pa tapšanje… Mogu se ubaciti i instrumenti (štapići, zvečke), kao i glas (pevanje ili recitovanje slogova). Igra završava kad se „kiša“ postepeno smiri i lagano prestane.

Zvučni vremeplov je muzičko-scenska forma koja uključuje i druge medije. Obuhvata i obrađuje određenu istorijsku epohu ili stil u umetnosti. Može se, na primer, uzeti život i delo nekog kompozitora i tako formirati duh vremena.

Forme igre: „Kreni – stani“. Sve one igre koje za shodno imaju razvijanje refleksa. Muzičke stolice i sve varijacije na tu temu. Muzičko zaleđivanje, muzičko odleđivanje, muzički dan i noć.

Pauze i udarci: igre smenjivanja muzike i muzičke tišine. Mogu se uklopiti u neke već postojeće igre i pesme, ili se smisliti novi ritmičko-melodijski materijal.

Igra „Dirigent“ je forma koja stavlja u ulogu pojedinca koji „kontroliše“ ili stvara muziku dirigujući orkestrom, odnosno ostatkom grupe. U ovoj igri se pored pokretanja orkestarskog mehanizma mogu ubaciti i druge igre: „kreni-stani“ forme i pauze… Ovde je važno istraživati i pojam „dinamike“ – smene glasnog, tihog, kao i gradacije – postepenog pojačavanja ili stišavanja zvuka.

Igre skrivanja koje liče na žmurke samo se koriste zvuci ili instrumenti kako bi se zvukom pomoglo tragaču gde da traži. Skrivači imaju zadatak da se povremeno „oglase“ svojim karakterističnim zvukom ili instrumentom.

Igra „Tema sa varijacijama“. Ova igra se može igrati u više nivoa, prilagođena uzrastu. Kod mlađih su to jednostavni ritmovi, zvuci i melodije i poenta igre je da svako od učesnika na postojeći muzički zadatak ili „Temu“ doda ili oduzme neki ton ili udarac. Može se igrati progresivno da se svaki put nadovezuje nešto novo, a može se u određenom trenutku krenuti ponovo kako je bilo na početku. Veoma sličnu formu muzičkih igara imaju: Muzičko dopunjavanje – Kaladont/ kofer/ pričam ti priču/ beseda – forma igre; Muzičko prenošenje – forma igre gluvih telefona.

Parni i neparni ili mešoviti ritam: igre kroz korake, kroz pokret, kroz ples, sviranjem i pevanjem. Pošto se u ovoj igri potencira brojanje, uči se taktiranje na različite načine. Svaka od tri „porodice“ ritmova nosi sa sobom određena pravila poput koraka. Može se osmisliti i jednostavna koreografija za svaku grupu ritmova.

Ono što ove igre čini posebnim je i to što ih je moguće igrati u bilo kom prostoru i na otvorenom, ne postoji ograničenje koliko učesnika treba da bude, i lako se  prilagođavaju svim uzrastima. Za ove igre nije potrebna priprema, a uputstva su laka. I na kraju, kroz igru do znanja u nekoliko koraka! Pa, dobro došli!

Pavle Sovilj, profesor violine

Stručni saradnik u Povratku prirodi