Istražujući fenomen života, uz kontinuirano praćenje potreba i interesovanja dece u tom procesu, vrlo brzo smo počeli da razmišljamo i produbljujemo znanja o našim praktičnim životnim veštinama i ličnim transformacijama.

Sazrevajući kroz iskustvo, uviđamo da je kvalitetna komunikacija među ključnim i vrlo moćnim veštinama, koja nam olakšava i značajno obogaćuje život. Podsticanje dece ka lepom izražavanju doprinosi pozitivnoj transformaciji njihove svakodnevnice, jer time postaju samostalniji i snalažljiviji u razotkrivanju nepoznatog i u rešavanju problema.

Originalni kao i uvek, predškolci sa Dunav Platz-a su proces učenja lepog izražavanja transformisali u spontano i zanimljivo putovanje.

Inspirisani radionicom na temu reciklaže, tokom popodnevnih slobodnih aktivnosti, izrazili su želju da staroj kutiji za hleb daju novo ruho i namenu. Iako nisu imali jasnu viziju, upustili su se u kreativan proces.

Koristeći boje i četkice, a ubrzo i svoje prste, angažovali su sva čula i došli do nove kutije, koja ih je asocirala na poštansko sanduče. Grupna i produktivna diskusija je rezultirala odlukom da svoju kreaciju nazovu Kutija za lepe poruke.

Da bi njena namena bila realizovana, tog, kao i narednih dana, predano su pisali i ostavljali poruke jedni drugima. Dogovor je bio da kroz reči i crteže izraze prijatne emocije, poput zahvalnosti, ponosa, sreće i podrške.

Idejom da kutiju poklone mlađim drugarima – svojim naslednicima, dajući im pozitivan primer, dodatno su doprineli vrednosti ove aktivnosti. Sa odrastanjem, deci sve važniji uzori u odnosu na roditelje postaju upravo vršnjaci, ali i druge odrasle osobe. Shodno tome, i imajući u vidu da učenje po modelu često ima snažniji uticaj od bilo kog oblika direktnog podučavanja, i sama sam se upustila u razmenu lepih poruka.

Kroz ovo “putovanje”, deca su imala priliku da obogaćuju svoj rečnik, uvide ličnu odgovornost i uticaj u socijalnim interakcijama, kao i da osveste i izraze svoje emocije na konstruktivan način. Transformišući kutiju, transformisali su svoje raspoloženje i socijalno ponašanje.

Opisana radionica ilustruje i neke od ključnih metoda kojima se tim Povratka prirodi rukovodi prilikom planiranja i realizacije programskih aktivnosti, poput:

kontinuiranog praćenja potreba i interesovanja dece;

angažovanja svih čula tokom učenja;

davanja prioriteta procesu rada, a ne samo ishodima, i

praktičnog iskustva u radu sa konkretnim materijalima.

 

U cilju da zajedničkim snagama doprinesemo optimalnom razvoju dece, ohrabrujem vas da i vi navedene metode praktikujete u odnosu sa svojim detetom.

Kada kod nje(ga) želite nešto da promenite ili da je(ga) nečemu naučite, setite se da će se uvek pre ugledati na ono što činite nego na ono što govorite.

 

Sara Raković, psiholog

Stručni saradnik u „Povratku prirodi“