Raznovrsnost i bogatstvo biljnog i životinjskog sveta, ogleda se više ili manje na svim prostorima planete Zemlje. U zavisnosti od različitih klimatskih, orografskih i edafskih faktora, život buja od dna okeana, preko reka i jezera, šuma, pustinja, oblasti večitog snega i leda, do vrhova najviših planina.

Baveći se fenomenom prostora na našim radionicama, među decom su se budile različite ideje, asocijacije i odgovori na ovu temu. Biljke i životinje su se vrlo brzo našli medju njima, a pitanja su se samo nizala. Na kojim prostorima žive određene biljne i životinjske vrste? Po čemu se razlikuju šumska, pustinjska i arktička lisica, koje žive na različitim prostorima? Kako se biljke i životinje kamufliraju u prostoru? Sva ova zanimljiva pitanja podstakla su nas da razgovaramo o ekosistemima, a samim tim i neke od njih napravimo i uvidimo razlike.

Šta je to ekositem? Ekosistem čini neraskidivu vezu između biotopa (staništa) i biocenoze (životne zajednice). Prostije rečeno, ekosistem predstavlja prostor u kome se odvija život. Svi članovi zajednice međusobno utiču jedni na druge. Neprestana je borba za opstanak, potraga za hranom, skloništem… Unutar biotopa organizmi se kreću, dišu, razmnožavaju i na kraju umiru. Energija protiče, a materija neprestano kruži između biotopa i biocenoze i unutar svake od njih. Razlikujemo prirodne i veštačke ekosisteme. Prirodni nastaju spontano, bez uticaja čoveka, njihova raznovrsnost zavisiće od načina postanka, osobina biotopa, sastava biocenoze… Tu spadaju šumski, travni, pustinjski ekosistemi, kao i ekosistemi mora, okeana, bara, reka, jezera… Veštačke je izgradio čovek, a mi u našoj laboratoriji imamo odličan primer bubarijuma i vivarijuma, kao predstavnike takvih.

Kroz interakciju sa decom i na osnovu njihovih interesovanja, odlučili smo se da napravimo šumski i pustinjski ekosistem.

Šumski ekosistem

Šume su najsloženiji kopneni ekosistem. Pored visokog drveća, tu se nalaze i razne žbunaste i zeljaste vrste, različite gljive, mahovina, lišajevi, insekti, gmizavci, ptice, glodari, zveri… pa je ona bila pravi izazov za nas. Pitali smo se ko gde živi u tom „drvenom soliteru“? Ko je na prizemnom spratu? Ko se to skriva u spratu žbunja? Gde živi komšinica veverica? I ko su stanovnici spata visokih krošnji? Za izradu šume koristili smo prirodne materijale, pa smo vredno sakupili grančice, kamenje, šumske plodove, mahovinu, lišće i pesak. Napravili smo drveće, pečurke, razne životinje i dečijoj kreativnosti nije bilo kraja. Uz pomoć malo boje i lepka stvorili smo pravu šumsku bajku i naš ekosistem bio je gotov. Naučili smo da su nam šumski ekosistemi veoma važni i da treba da ih čuvamo. Kako nam biljke daju kiseonik, dok vredno kuvaju ručak u svojim „šerpama“ (listovima), u procesu fotosinteze i da su one životni prostor različitim biljnim i životinjskim vrstama.

Pustinjski ekosistem

Pustinjski ekosistemi su sušta suprotnost šumskim ekosistemima i zato su nama bili toliko interesantni i pravi izazov. Pustinje se odlikuju sušnim i suvim oblastima, sa malo padavina, velikim padovim temerature noću, kao i biljnim i životinjskim vrstama koje su se prilagodile tom načinu života. Razlikujemo vruće (peskovite), kao što je pustinja Sahara i hladne pustinje, kao što su vrhovi visokih planina i oblasti večitog snega i leda. U našem projektu, mi smo napravili jednu peskovitu pustinju, a ovaj put koristili smo pesak, boju i glinu uz pomoć koje smo vežbali motoriku prstiju i od nje pravili kaktuse i različite stanovnike pustinjskog ekosistema. Posebnu pažnju privukla nam je fenek (pustinjska lisica), pitali smo se zašto ima tako velike uši i široke, mekane šape? Šta to kamila čuva u svojoj grbi? Zašto tokom dana, kada su velike vrućine, nema puno aktivnih životinja i gde se to kriju? I zašto kaktusi imaju bodlje, a ne listove? Biljke i životinje, koje žive na ovim prostorim morale su da se prilagode ekstremnim uslovima sredine. Deca su polako dolazila do odgovora na postavljena pitanja. Potrebano je sačuvati vodu, koja je tolika dragocena u pustinji, a jako je malo ima. Neke vrste životinja i po nekoliko dana ili meseci ne moraju da piju vodu ili je dobijaju kroz biljke i druge životinje kojima se hrane. S druge strane, biljke u pustinji su uglavnom niskog rasta. Imaju modifikovane listove u bodlje, kako bi se smanjla transpiracija, a neke imaju i mesnate, kožaste listove. Gde najviše ima vode? Pa pod zemljom, i iz tog razloga su ove biljke razvile duboke korenove sisteme, kako bi došle do podzemnih voda. Zbog visokih temperatura, živi svet je aktivan većinom noću, kada grabljivice izlaze u potrazi za hranom, a onda se polako vraćaju u svoje jame, tunele pod zemljom, skrivaju se ispod peska, kamenja, ili u hladu nekog žbunja i tako se život u pustinjskom ekosistemu na trenutak primiri.

Zaštita i očuvanje ekosistema je od neprocenjive važnosti za život, razviće i opstanak različitih biljnih i životinjskih vrsta i zato je važno da edukujemo našu decu i naučimo da čuvamo prirodu.

 

Dragana Mihailović,

Inženjer šumarstva

Saradnik za ekologiju u Povratku prirodi