Podsticajna sredina za učenje male dece

Savremena naučna istraživanja su pokazala da se kod dece već do četvrte-pete godine formira najveći deo moždanog potencijala, na kome se grade znanja i veštine potrebne za celoživotno učenje i opšti razvoj. Iako se rađamo sa određenim naslednim tendencijama, u kojoj meri će ih dete razviti i proširiti, zavisi od njegovog aktivnog delanja u prvih nekoliko godina života. Od samog rođenja pa dalje kroz život dete ostvaruje interakcije sa činiocima koji se nalaze u njegovom okruženju, stoga su interakcije koje se ostvaruju u porodici, vrtiću, školi i vršnjačkoj grupi od posebnog značaja.

Boravak u prirodi predstavlja okruženje u kojem dete istražuje, igra se i ostvaruje direktan kontakt sa njom. Za pravilan psihofizički i socijalni razvoj deteta od presudne važnosti je podsticajna sredina u kojoj se dete nalazi. Detinjstvo dokoličarenja, vreme radoznalosti i istraživanja stvaraju nesputanu i nenametnutu igru, koja podstiče usvajanje novih znanja i ostvarivanje dečjeg potencijala.

Nalik na senzornu učionicu, učionica bez zidova doprinosi opštem psihofizičkom razvoju, razvoju mozga i stvaranju neuronskih veza, razvija pažnju i konkretno mišljenje kod dece, omogućava ostvarenje primarne potrebe organizma za odmorom i oporavkom. Boravak u osmišljenoj i uređenoj prirodnoj laboratoriji, biovrtu, doprinosi organizaciji i sređivanju čulnih utisaka u cilju njihovog smislenog korišćenja, tj. senzornoj integraciji. Putem različitih iskustava koja deca stiču spontano ili u organizovanoj aktivnosti, naučiće da prime signale posredstvom različitih čula i obrade na odgovarajući način, što je od presudne važnosti za uredan i zdrav razvoj deteta.

Zahvaljujući uređenom biovrtu sa baštom, voćem, povrćem i životinjama, deca se povezuju sa prirodom stičući osećaj odgovornosti prema okolini. To se ogleda u različitim poslovima koje je potrebno obaviti, a koji za decu predstavljaju pravi izazov. Tu spadaju zaduženja oko hranjenja životinja, sađenja novih kultura, briga o njima, zalivanje cveća i bašte, sakupljanje slame, briga o predmetima u dvorištu i onaj najslađi deo – ubiranje plodova koji su sazreli . Tako smo naučili šta hrčak ne sme da jede, kako od punoglavca nastaje žaba, kako da recikliramo biootpad, koliko je potrebno jednoj banani da izraste…

Pregršt stimulacija koje postoje u biovrtu, doprinose tome da dete aktivira sve svoje senzorne sisteme i odgovarajući reaguje na njih. Putem čula sluha, zvuk putuje u odgovarajuće centre u mozgu. Dete može čuti žubor vode sa česme, pucketanje grančica pod nogama, kreketanje žaba, šuštanje lišća, zveckanje šerpi u kuhinji u dvorištu, krckanje sveže ubrane šargarepe iz bašte, smeh, plač… Sve to podstiče dečje mišljenje, saradljivost, kao i razvoj empatije.

Putem čula mirisa, naš mozak moze razaznati mirise između hiljadu različitih i pomoći nam da ga definišemo kao prijatan ili neprijatan. To može biti miris sveže ispečenih Marininih i Olgicinih kolača, ucvetalih trešanja, zrelih kajsija, crnog luka iz bašte, sveže pokošene trave, sveže ubrane nane, mladog oraha, Vlajkovih sveže prelakiranih dasaka… Vođeni tom stimulacijom, deca razvijaju maštovitost, naučni pogled na okolinu, kao i prihvatanje i uživljavanje u ulogu nekog drugog.

Vizuelni sistem omogućava nam da primamo i procesuiramo informacije putem čula vida. Različite boje koje opažamo u biovrtu, koje se smenjuju sa godišnjim dobom, ali i smenom dana, smenom oblaka i sunca, visina stepenika koji vode do drvene kućice, pogled s’ prozora, položaj objekata i drugara u dvorištu, dubina bazena za žabe, visina trešnje ili kajsije, podstiču jasno indentifikovanje ovih iskustava od strane mozga, povezujući ih u smislene celine.

Nezaobilazni, u velikoj meri značajan jeste i taktilni sistem koji obrađuje informacije koje dobijamo putem receptora u koži. Dodir mekanog zečjeg krzna, vode, peska u letnjoj učionici, trave, kore drveta, osušenog lišća, žabe, glista, insekata, blata… doprinosi tome da putem različitih dodira deca usvajaju osećaj i svest o tome šta je dozvoljeno a šta ne, svest o sebi i prihvatanju različitosti.

Pomoću proprioceptivnog sistema informacije dolaze od naših zglobova i mišića do mozga, stičući na taj način svest o tome u kojoj poziciji se nalazi naše telo, u kom smeru i pravcu se kreće. Ovaj senzorni sistem stimuliše motorički razvoj dece, povećava fizičku kondiciju, pa tako vođena aktivnostima u biovrtu, deca se provlače kroz stabla drveća, preskaču panjeve, trče bosa po travi, puze, savijaju se, gaze površine različite teksture i oblika.

Usko povezan sistem, koji doprinosi razvoju motorike i koordinacije pokreta jeste vestibularni sistem. Zahvaljujući njemu, mozak deteta registruje održavanje ravnoteže i prostornu orijentaciju, tako da je kretanje deteta usmereno i sa ciljem. U tome mu pomažu aktivnosti kao što su okretanje i vrtenje na travi, ljuljanje sa drvenih penjalica u dvorištu, penjanje u drvenu kućicu, penjanje i silaženje sa panjića itd.

Na kraju, posle sađenja, zalivanja, brige i staranju o biljkama dolazi na redu ubiranje plodova koji su rezultat truda i posvećenosti. Na scenu stupa stimulacija oralnog sistema, tj. Protok informacija koje do mozga dolaze putem usta. Grickanje sveže šargarepe, žvakanje zrelih dudinja, pijenje soka od kupine, kuvanje i degustiranje džema od kajsija, predstavlja iskustvo koje je stiče putem čula ukusa.

. Deca radosno komentarišu i iznose svoje mišljenje o celom procesu, što za uzvrat doprinosi dugoročnom razvijanju samopouzdanja kod njih. Iako je svaka aktivnost u biovrtu povezana sa razvojem i stimulacijom senzornih sistema, presudni značaj ogleda se u razvijanju radnih navika kod dece, razvijanju pravilnog odnosprema radu, izgradnji discipline i odgovornosti prema prirodi. Takođe, razvoj fizičkih sposobnosti odvija se paralelno sa razvojem kognitivnih, stoga deca putem radnih navika formiraju zone narednog razvoja, razvijaju logičko mišljenje, koncentraciju, emocionalne i socijalne veštine, kreativni i istraživački pogled na svet. Iako se ne osporava značaj razvoja tehnologije, interneta i medija, pametni uređaji koji su sve više prisutni u našem i životu naše dece dovode do formiranja virtuelnog sveta i otuđenja od sadašnjosti. Deca provode sve više vremena sedeći ispred telefona, tableta, velikih i malih ekrana koji pružaju eksplozivnu, instant zabavu, sa ogromnom količinom iskustava koja preopterećuju nervni sistem. Nekontrolisana stimulativna iskustva, koja se nameću deci, izazvaće zbrku i dezorganizaciju informacija u mozgu, a sve to nadalje posledice u pravilnom psihofizičkom razvoju deteta.

Umesto toga, nađimo vreme za boravak u prirodi, za posmatranje ptica, sakupljanje lišća, dozivanje kiše, za brojanje zvezda, igranje sa glistama u blatu… Uzvratimo prirodi za ono najvažnije što nam je podarila, jer pravilan razvoj deteta moguće je ostvariti samo ako podstaknemo njegov istraživački duh i verujemo u to da su naša deca budući čuvari prirode.

 

Jelena Samailović

Defektolog, stručni saradnik Povratka prirodi