Zoja, sedi sama u ćošku i plače.

„Zoja zašto si tužna?“, pita je učitelj.

„Simona i Katja neće da se igraju sa mnom“.

„A šta bi ti volela da se igraš?“

„Jedne igre u kojoj sam ja glavna…kao da idemo na plažu.“

Odlazimo do Simone i Katje: „Šta se igrate vas dve?“

„Igramo se kao da smo mi mačke.“

„A jel mogu te mačke da idu na plažu?“, pita učitelj.

„Mačke ne vole vodu!“, kaže Simona, i brzo dodaje uz osmeh: „Ali vole pesak.“

Zoja se odmah uključuje: „Jel` mogu ja da budem mama mačka?“

„Možeš! Mi smo mali mačići…mrnjau, mrnjauuuu…“

U ovoj kratkoj anegdoti, koja se baš ovako odigrala, oslikavaju se sve dobrobiti slobodne simboličke dečje igre. Iako izraz „slobodna igra“ zvuči kao pleonazam, pridev „slobodan“ koristimo da bismo razlikovali igru sa unapred zadatim, jasnim pravilima i ulogama, od one u kojoj se pravila donose ad hoc,u skladu sa kontekstom, raspoloženjem i željama učesnika. Promena pravila i stalna smena uloga je poželjna, ona usmerava i menja tok igre tako da potrebe svih uključenih budu zadovoljene u najvećoj mogućoj meri.

U osnovi očigledne maštovitosti i originalnosti slobodne igre leže ozbiljni podsticaji i izazovi neophodni za  različite oblasti dečjeg razvoja. U sigurnom, igrovnom kontekstu, deca spontano biraju one uloge koje su trenutno najbliže njihovim potrebama.

Možeš započeti igru kao mače, a završiti kao tigar, samo ako znaš kako da taj magični preobražaj uklopiš u postojeći tok igre. Za to su potrebna izvesna znanja o ulozi koju biraš, samopozdanje da predložiš promenu, kao i verbalne i socijalne veštine da svoje želje nametneš grupi, menjajući tok igre tako da ona ne dovede do ljutnje i prekida. Deca se, u isto vreme, uče kompromisu i zauzimanju za sebe. Sigurnost konteksta, mogućnost da se iz igre izađe u svakom trenutku ako zahtevi pravaziđu postojeće kompetencije, daje slobodu ekperimentisanju i igranju sa ulogama. Sloboda da se kaže: „Ne igram se više“, igri često daje terapeutski kvalitet – proigravam ono što me „žulja“ kad i koliko mi prija.

Složenost igre zavisi od uzrasta dece, ali ne nužno. Nekad je i predškolcima potrebno samo da budu divlje zveri ili super-junaci koji kroz fizičku aktivnost, vikanje, trčanje, savladavanje prepreka zadovoljavaju potrebu da budu jaki, snažni i svemoćni. Nekad im je, opet, potrebno da budu mali i bespomoćni, i da za to dobiju odgovarajuću pažnju koju možda misle da su već prerasli.

Deca često odigravaju situacije iz realnog života – možemo ih čuti kako ponavljaju rečenice odraslih, iz kuće ili vrtića, ili „otvaraju“ kancelarije, telefoniraju… Nekad su ljuti, nekad preterano učtivi, često pokušavajući da daju smisao dešavanjima kojima su svedočili, a koja ne razumeju u potpunosti.

Slobodna igra na predškolskom uzrastu mora biti nadzirana, ali diskretno, iz daleka, usmeravana tek toliko da se osigura bezbednost, a da samo tkivo izmišljenog scenarija ostane očuvano. Umesto otvorenog, grubog usmeravanja, „što se ne igrate ovako?“, odrasli može da se pridruži deci, birajući i za sebe neku ulogu. Probajte, možda dobijete dozvolu  da uđete u igru.

Pisanje ovog teksta, priziva u sećanje još jednu anegdotu. Pokušavajući da umirim jednu grupu dosta glasnih i moćnih dinosaurusa, u želji da budem „glavna“, poput Zoje sa početka priče, pitala sam:

“Mogu li ja da budem mama tiranosaurus?“

„Možeš!“, jedva su dočekali. Nakon što sam neko vreme vodila decu dinosauruse po nepoznatim predelima, rekla sam, kao i svaka mama:

„Hajde sad deco, noć je pala, svi na spavanje!“ Nakon kratkog zatišja, jer svi su našli neki zaklon i „zaspali“, Lazar je nastavio da se šunja, gega i njuška.

„Lazo, noć je, hajde na spavanje!“

„Pssst! Ja imam noćni vid, lovim po mraku…“

Znate za izreku: dala baba dinar da u kolo uđe, daje dva da  izađe? Ali uloga je uloga, a mi smo profesionalci:
„Dobro, sine, ulovi i meni nekog biljojeda.“

Kasnili smo malo u trpezariju na pravi ručak.

Pozivamo vas i predlažemo, igrajte se sa decom, ali istinski – izaberite neku ulogu i uživite se. Neće vam biti lako kao deci da odmah izaberete ulogu koja vam treba i koja vam prija. Ako budete uporni, u jednom trenutku se možda i oslobodite pa se oprobate u bezazlenom  poigravanju različitim ulogama i među svojim vršnjacima.

Vesna Jokanović

psiholog u Povratku prirodi