Na koje sve načine možemo ispitivati prošlost?

Postoje nauke koje su na osnovu arheoloških iskopina, starih spomenika, spisa, predanja, postavile hipoteze i teorije o načinu života naših predaka. Do 19. veka je cela priča bila manje-više zaogrnuta velovima nagađanja, mada pouzdanih. Razvojem etno muzikologije i pojavom muzičkih „avanturista”, dobijali smo sve širu sliku o kulturi i umetnosti prvih ljudskih zajednica. Revoluciju u prikupljanju zvučnih zapisa pokrenuo je fonograf, koga je izumeo Tomas Edison, a prvi zvučni snimak napravljen sadrži pesmu i ples jednog plemena „Navaho“ Indijanaca . Pretpostavlja se da su ova „primitivna“ plemena (neka i dalje obitavaju u zabačenim i neprohodnim krajevima planete) u velikoj sličnosti sa ljudima u prvim zajednicama. Običaji i tradicije tih plemena su takođe zabeleženi u audio-video formatu i možemo ih naći na youtube bazi.

Pretpostavke i hipoteze načina života naših pra-predaka nam dovoljno daju materijala za muzičke i dramske igre. Uz postavljanje određenih pitanja kao kreativnih provokacija: kako su ti ljudi izgledali, šta su radili, kako su pričali, kako pevali, možemo izvući neke pretpostavke iz dečijeg ugla. Ovde se otvara polje muzičko dramskog delanja i kreiranje novog zamišljenog prostora za nove ideje. Prilagođeni uzrastu, ti sadržaji pokreću kreativnu bujicu iz koje se kasnije mogu oformiti i neke prokomponovane i improvizacione muzičke forme. Povrh svega je bitno da se stekne prijatan osećaj i pruži podrška.

 

Polje za igru – telo kao instrument

 

Prateći saznanja i ideje o praistorijskim ljudima, prve radionice posvećujemo ljudskom glasu. Ovaj najsavršeniji instrument je nesumnjivo bio je glavni. Prvi glasovi proizvedeni bili su fonetski, vokali A, E, I, O, U. Pretpostavljamo da su kroz AEIOU izražavali i emocije, raspoloženja, stanja (bes, sreću, tugu, iznenađenost, zbunjenost, strah). Na taj način su naši daleki preci verovatno sticali prednost i ostvarivali bolju komunikaciju i lakše se povezivali.

U vežbi – igri koju smo nazvali AEIOU, iskoristili smo ova otkrića kako bi udahnuli malo taj duh primitivnih zajednica. Ubacili smo glas, pokret i raspoloženje. Na primer, izabrali smo da je glas „A“ povik široko otvorenih usta sa podignutim rukama u stanju besa ili ljutnje. Ovaj glas nam je služio da oteramo predatore i opasne životinje.

Uz „E“ smo širili ruke sa osmehom na licu i uz blažen ton u glasu, kao da vidimo dragu osobu koju želimo da zagrlimo.

Na „I“ smo ispuštali dug piskutav glas i u pozi blago pogurenog tela sa prstom na slepoočnici u stanju zamišljenosti.

Za glas „O“ smo pogurenog tela i ruku u obliku tog slova, sa dugim tonom u dubljem registru, izražavali zapanjenost i iznenađenje.

Na glasu „U“ nas je boleo stomak, naravno u šali, i ispevavali dubok ton sa rukama preko stomaka uz bolnu grimasu.

Efekat ove dramske igre može biti višestruk: zagrevanje i oslobađanje grupe, sinhronizacija glasova, pokreta i stanja. Naravno, poželjno ponoviti AEIOU niz više puta. Odličan početak priče o praistorijskim ljudima.

U logičnom sledu priče, počinje razvoj primitivnog govora. Izvedeni slogovi naizmeničnim prekidanjem i otpuštanjem vokala doprineli su bogaćenju glasovnog izražavanja i uslovili pojavu prvih jezika.

Ponovili smo AEIOU sa ubacivanjem drugih slova: „T“, „D“, „B“… što je zvučalo: TaTeTiToTu, DaDeDiDoDu, BaBeBiBoBu…

Na ovaj spoj glasa, emocije i pokreta dodali smo takt i tempo. Ubacivanjem ritma i akcenata, mogli smo sada da se krećemo kroz prostor.

Ubacivanjem takta i ritma, praistorijski ljudi su dobili moć. Taj puls koji je oponašao otkucaje srca, bat nogu a kasnije sve ritmičke radnje oruđem, ih je obuzeo i očarao. Ne zna se tačno u kom momentu su ruke postale ritmički instrument, ali se zna da su udarci dlanovima prisutni od početka. Upotrebili su pljeskanje da taj zanos ritma izraze. Mogli su da šalju ritmičke poruke tapšanjem, da udarcima dlana pojačaju neko osećanje, ili da prosto daju puls telu dok rade i tragaju.

U počecima otkrivanja ritma u telu ljudi su još uvek imali jake strahove od prirodnih pojava. Kako bi se ohrabrili, verovali su da će im imitiranje zvukova iz njihovog okruženja dati moć da te pojave kontrolišu.

U eksperimentalnoj igri, sagledali smo mogućnosti naših ruku, na kakve sve načine se može proizvesti ritam dlanovima i kakve sve zvuke dobijamo. Isprobali smo pljeskanje po delovima tela: po laktovima, kolenima, grudima, stomaku i stražnjici. Pri tome smo obratili pažnju na jačinu udaraca, kako se ne bi povredili. Sedeći u krugu, jedno po jedno dete zadaje kratku ritmičku sekvencu, koju ostali iz grupe ponove u stilu pitanja i odgovora.

Igra koja se nadovezuje na ovu je „Kiša“. U krugu je jedno ili više dece, koja sede zatvorenih očiju. Ostali ih stojeći okružuju i prave dlanovima i nogama efekat kiše, koja počinje iz tihog šuma trljanja dlan o dlan, zatim pucketanje prstiju koje prelazi u tapšanje, zatim u pljeskanje po butinama i topot nogu. Nakon toga se pokreti rade unatraške uz stišavanje do potpunosti. Ova igra se može kontinuirano ponoviti više puta uz ubacivanje i glasova, šumova i imitiranje vetra.

Na putovanju kroz praistoriju, pručavajući muzički razvoj prvih ljudi, napravili smo paralelu slušajući napeve jednog amazonskog plemena. Otkrili smo da postoje mesta na planeti do kojih još nije stigla civilizacija, i da tamo postoje neke druge vrednosti. Brazilski metal bend „Sepultura“ je za potrebe albuma „Roots“ putovao u samo srce amazonske prašume kako bi pronašao jedno od plemena i snimio pesme sa njihovim napevima. Ilustrovali smo radionicu pesmom „Itsari“. Linkovi:  https://www.youtube.com/watch?v=iBF1VmGAvgc&t=633s&ab_channel=elpatron , https://www.youtube.com/watch?v=tvyMEMfZYdk&ab_channel=MysticalVibes , )

Razvoj glasa, ritma i govora nas je odveo i na drugu stranu u današnju Indiju gde postoji vekovna tradicija ritmičkog pevanja – Konakol ( Konnakkol) .  Konakol u prevodu znači „jezik ritma“ i upravo tako i zvuči – kao neki čudan, novi jezik. „Peva“ se, koristeći jasnu formu pri čemu  broj slogova označava broj udaraca ( tha=1,thake=2,thakita=…), njihovom kombinacijom i ponavljanjem. Link: https://www.youtube.com/watch?v=iurhjlBum0o&ab_channel=MadRasanaOfficial

Ovo je za početnika ozbiljna jezikolomka, pa smo se mi zadržali na „Ta-Ta“ „Tarata“ slogovima i igrali se notnim vrednostima.

Period praistorije nam i dalje ostaje enigma, ali uvek zanimljivo polje za igru. Nadam se da će ova naša otkrića pobuditi još veću radoznalost, i možda jednog dana navesti nekoga da konstruiše pravi vremeplov. Do tada putujmo mislima, osluškujmo i maštajmo.

Pavle Sovilj

Profesor violine i muzički saradnik Povratka prirodi