Polazak u školu važan je događaj u životu jednog predškolca, kao i cele njegove porodice. Svi smo nekada bili na tom zadatku, i bilo da smo se radovali polasku u školu ili ga se plašili, jedno je sigurno – nikome nije bilo lako. Treba se navići na nov prostor, steći nove drugare, upoznati učitelja, način rada, novo gradivo, ritam dana… Zato bih vas pozvala da prizovete u sećanje kako ste se osećali kada ste napuštali vrtić i uplovljavali u nove avanture polaskom u školu? Da li ste se plašili? Ko vam je i na koji način pomogao da se snađete u, za vas, nepoznatoj sredini?

Vrtić predstavlja sigurnu sredinu za dete, u kojoj ono živi, raste, igra se, uči i istražuje sa svojim drugarima i odraslima koji su mu poznati i u koje ima poverenje. Prelazak iz vrtića u školu svakako predstavlja veliku promenu u životu deteta, te sa razlogom za ovaj period možemo reći da je osetljiv i da je deci potrebna podrška, kako nas koji radimo sa njima u vrtiću, tako i njihovih bližnjih, pre svega vas, roditelja. Ukoliko vi kao roditelj, kojeg dete bezuslovno voli i kojem apsolutno veruje, imate pozitivan stav prema školi, detetu će biti lakše da prihvati sve promene i izazove koje donosi ovaj važan događaj. Polazak u školu jeste velika promena i za vas, roditelje. Sigurno je da ste srećni, ponosni ali verovatno malo i uplašeni. Nema sumnje da i vama treba podrška i budite uvereni da ćete je od kolega iz škole u koju Vaše dete kreće i dobiti, budite otvoreni za saradnju, postavljajte pitanja ali i tražite pomoć ukoliko Vam je ona potrebna.

Živimo u vremenu koje se stalno menja, diktirajući nove uslove života i rada. U skladu sa tim, jako je teško predvideti koja će nam znanja i veštine trebati kroz neko vreme kako bismo dobro funkcionisali u društvu i bili srećni u životu.

Iz tog razloga, vrlo je upitno da li postoji jedinstvena priprema za školu i život uopšte?

Ako nas u Povratku pitate, mi smatramo da je sve ono što svakodnevno radimo u vrtiću upravo osnaživanje dece da rašire svoja krila i polete dalje snažni, odvažni i sa jakom verom u sebe, da će se snaći bez obzira u kakvoj se situaciji našli. To možemo nazvati radom na razvijanju životnih kompetencija, koje nam pomažu da budemo rezilijentni i lako se prilagodimo promenama, zahtevima i izazovima koje nam život nameće. U tom smislu, jedna od najvažnijih kompetencija koja se u Povratku svakodnevno razvija jeste samostalnost dece, prilikom oblačenja, obedovanja, odlaska u toalet itd.. Samostalnost je važna, ne samo jer nam omogućava da budemo slobodni i nezavisni od drugih, već i zbog toga što je usko je povezana još jednom važnom kompetencijom – ličnom odgovornosti prema sebi i svojim stvarima. Deci pomažemo da razvijaju ove kompetencije pokazujući da verujemo u njih i stavljajući ih u situacije u kojima mogu bezbedno da testiraju i vežbaju veštine koje nas upravo čine samostalnim i odgovornim. Na primer, stvarajući uslove da deca u različitim situacijama prave izbore i donose odluke iza kojih stoje i pružanjem mogućnosti deci da učestvuju u odabiru odevne kombinacije za vrtić.

Jedna od najznačajnijih stvari na koju se deca navikavaju u vrtiću jeste određeni ritam i struktura dana. Različiti događaji i rituali u vrtiću (doručak, ručak, užina, radionice, šetnja itd.) čine strukturu dana i pružaju sigurnost deci, ali im i pomažu u vremenskoj i prostornoj orijentaciji. U vrtiću deca se po prvi put nalaze u situacijama gde se treba usmeriti na neku aktivnost, istrajati u nekoj radnji, pri čemu je često neophodno da deca ostave svoj ego „po strani“ i odlože svoje potrebe za kasnije. Naviknutost na postojanje rutine i strukture dana u vrtiću olakšava deci navikavanje na nov ritam dana u školi.

Sigurno Vam je dobro poznato da je rano detinjstvo formativni period i da se tokom njega postavljaju temelji za dalji razvoj i učenje. I zaista, ako je taj temelj dobro postavljen, škola predstavlja samo nastavak puta jednog deteta dalje kroz život. U Povratku deca se na ranom uzrastu susreću sa elementima nauke, u interakciji su sa prirodom koja provocira i zove na istraživanje, uče zajedno sa stručnjacima različitih obrazovnih profila, kroz istraživački pristup, gde su zapitanost i otvorenost za nove ideje ne samo dobrodošli, već i neophodni. Ovako osnaženi, oni u školu polaze radoznali i otvoreni za učenje i nova iskustva. Deca se osećaju sigurno i mogu da uče samo ukoliko se poštuje njihova ličnost, priroda i potreba da budu aktivni, ukoliko uče iz svog iskustva i stvarnog života. U Povratku, decu osnažujemo da razvijaju poverenje u sebe, ali i druge, upravo kroz razvijanje pozitivnih, bliskih i toplih odnosa sa drugima. Dete koje ima poverenja u sebe i druge će slobodno izražavati svoje potrebe, mišljenje i ideje. Ono uspostavlja i razvija odnose sa drugima i lako prihvata promene jer ih se ne plaši. U vrtiću deca sklapaju prva prijateljstva, uče šta znači biti drug, kako sve možemo da se brinemo o drugima i zašto je važno da sa njima saosećamo. Ali i šta znače pravila i zašto je važno da ih poštujemo, budemo odgovorni prema sebi, drugima i prirodi oko nas. U školi će uz učitelje i vas roditelje nastaviti da neguju ove vrednosti i dalje ih obogaćuju novim.

Pomozite svom detetu da prihvati školu tako što ćete pokazati iskreno interesovanje za ono što se dešava u školi. Pričajte sa Vašom decom o tome kako su provela dan, sa kim vole da se druže, šta vole da uče, kako se osećaju u školi, ali i o tome šta im smeta, šta ne vole i šta im se ne sviđa. Pažljivo ih slušajte i pokažite razumevanje za ono što vam pričaju. Time pokazujete detetu da Vam je stalo, da ste tu i da može apsolutno sve da Vam kaže, te da nema problema koje ne možete zajedno da rešite. Radujte se novim izazovima i ne plašite se promena, i ako bude poteškoća, pa čak i grešaka, sve je to u redu, jer i ovako celog života učimo!

 

Sanja Draganović, pedagog Povratka prirodi