Vatra se kao pojava bitno razlikuje od ostalih stvari sa kojima se jedan predškolac može susresti u svojoj okolini. Prvo, treba je stvoriti i održavati, ona u određenim uslovima može postojati ili se ugasiti, ili se pak otrgnuti kontroli. Vidljiva je, vrela, burna, ali nedefinisana i teško je razumeti njenu prirodu. Kao takva, ona vrlo lako privlači pažnju deteta iako mu je hiljadu puta ponovljeno ono čuveno „ne igraj se vatrom“. Tog pravila se svakako treba pridržavati, ali u kontrolisanim uslovima i pod nadzorom, vatra kao pojava može se približiti detetu kroz zanimljive eksperimente.

Evo nekoliko primera eksperimenata koje smo na opšte oduševljenje izveli u Povratku prirodi. Možete ih izvesti kod kuće, ali je vrlo važno da se eksperimenti sprovode pod nadzorom i uz pomoć odraslih.

Eksperiment broj 1: Vatra u ruci

Materijali:

-gas za upaljače tj. butan gas (nabavlja se u prodavnicama duvana ili na pijaci, mi smo koristili „Galeb“)

-tečnost za sudove

-veća posuda sa vodom

-upaljač, idealno upaljač za roštilj

Postupak:

Prvo je potrebno napuniti posudu vodom, dubine desetak centimetara. Zatim sipajte tečnost za sudove i malo promešajte (ne previše, još uvek ne želimo da se napravi pena). Skinite poklopac sa bočice sa gasom za upaljače i videćete da ona funkcioniše slično kao boca dezodoransa – kada se vrh pritisne, gas izlazi. Jednostavno okrenite bočicu naopako, uronite u posudu sa vodom i pritisnite je o dno posude, tako da gas izađe u vodi. Dovoljno je pritisnuti par puta po sekund, ne više. Napraviće se pena u kojoj su mehurići puni butan gasa. Ta pena je vrlo zapaljiva, tako da je možete zapaliti direktno u posudi i videćete da gori jarkim narandžastim plamenom i da izgori jako brzo. Ista ta pena se može uzeti u ruke i zapaliti direktno u rukama. Evo kako: zahvatite malu količinu pene, pazeći pri tom da ne zahvatite vodu i da mehurići ne puknu. Držite ruke ispred sebe, dlanove okrenite ga gore i skroz otvorite , a za svaki slučaj skinite penu sa donje strane šake. Odmaknite se od posude, a zatim dajte nekome da vam tu istu penu zapali u dlanovima. Na par sekundi ćete osetiti toplotu plamena, ali neće biti opekotina. Pošto su produkti sagorevanja butana ugljen dioksid i voda, ruke će ostati mokre.

Iako je vrlo zapaljiv, butan gori na relativno niskim temperaturama i gori brzo, tako da je eksperiment bezbedan. Ipak, temperatura je dovoljna da zapali kosu, pa treba to imati na umu. Eksperiment se može ponoviti više puta u istoj posudi, ali imajte na umu da je butan teži od vazduha i da će se nakupljati na površini vode, tako da je pametno  posle svakog izvođenja zapaliti višak butana u posudi jednostavnim prinošenjem otvorenog plamena. Eksperiment treba izvoditi u dobro provetrenoj prostoriji.

Eksperiment broj 2: Vuuuuš flaša

Materijali:

-96% etil-alkohol (može poslužiti i 70% ili izopropil)

-Široka, providna flaša sa uskim grlom, najbolje od čvrste plastike

-upaljač za roštilj

Postupak:

Sipajte alkohol u flašu, dovoljno da prekrije dno do 5 milimetara. Zatim dobro promućkajte i okrećite flašu tako da je alkohol celu pokvasi sa unutrašnje strane. Ostavite flašu mirnu minut-dva, na sobnoj temperaturi. S obzirom na to da alkohol isparava i zadržava se u flaši, stvoriće se vrlo zapaljiva mešavina vazduha i alkohola.

Odmaknite se na bezbednu razdaljinu! Prinesite upaljač vrhu flaše (ako nemate upaljač za roštilj vežite šibicu na nekakav štap) i doći će do vrlo interesantne eksplozije u kojoj se oslobađa velika količina energije, a pošto je ona zarobljena unutar boce, biće proprapreća karakterističnim „vuušš“ zvukom. Nije preporučljivo koristiti staklenu bocu jer je eksplozija može razbiti, a takođe je dobra ideja fiksirati bocu za podlogu. Pošto alkohol gori jedva vidljivim plamenom, eksperiment je najbolje izvoditi u zamračenom prostoru. U zavisnosti od koncentracije alkohola i veličine otvora, prvobitna eksplozija može biti propraćena nizom drugih manjih eksplozija „u rafalu“, ali ugljen dioksid koji je produkt sagorevanja brzo će napuniti bocu i reakcija će prestati.

Imajući u vidu da ne gori alkohol, već mešavina isparenja alkohola i vazduha, više alkohola neće značiti bolju eksploziju, čak naprotiv. Flaša će se dosta zagrejati nakon eksperimenta, tako da je ne bi trebalo odmah uzimati u ruke, a obične platične flaše treba koristiti samo jednom. Eksperiment se može podići na viši nivo korišćenjem velike boce za aparate za vodu. Radi bezbednosti, vodite računa da alkohol nije prosut sa spoljašnje strane flaše, a eksperiment izvodite sa bezbedne udaljenosti ili iza prozora. Ukoliko želite da eskperiment ponovite, moraćete flašu da do vrha napunite vodom a zatim ispraznite, jer će nakon sagorevanja biti puna ugljen dioksida koji onemogućava novu reakciju.

Eksperiment broj 3: Vatrena zmija

Materijali:

-benzin za upaljač (mi smo koristili Zippo), može da posluži i druga zapaljiva tečnost, kao alkohol

-mala, plitka posuda otporna na plamen

-šećer

-soda bikarbona

-čist pesak ili sitan šljunak

-upaljač ili šibice

Postupak:

Napravite mešavinu sode bikarbone i šećera, u odnosu 1:3. Napunite posudu peskom – jedna čaša peska je i više nego dovoljna, a zatim u pesak sipajte tečnost za upaljače, dovoljno da se ceo pesak natopi (ali ne više). Nakon toga, na pesak sipajte jednu kašiku smese sode bikarbone i šećera, trudeći se da gomilica ostane na jednom mestu, odnosno da je ne raznosite po celoj površini peska. Kada je sipate, ne dirajte je. Zapalite pesak natopljen benzinom i odmaknite se. Ubrzo ćete videti male crne strukture u obliku crvića kako se formiraju i rastu na površini smese šećera i sode bikarbone, a ako imate sreće, ubrzo će se formirati i velika „zmija“ koja će nastaviti da raste dok vatra gori. Ceo eksperiment može trajati i petnaestak minuta. Mada je pravu „zmiju“ teško dobiti, u svakom slučaju će se stvoriti interesantne strukture. Sačekajte da se vatra ugasi, a same nastale strukture će se vrlo brzo ohladiti pa ih možete i pipnuti – videćete da su jako krhke i lako se raspadaju.

Izložen vatri, šećer se topi, a soda bikarbona oslobađa ugljen dioksid. Ugljen dioksid biva zarobljen u istopljenom šećeru, formirajući penastu strukturu koja se u momentu hladi i postaje čvrsta. Neka vam pri ruci bude voda ili nekakav poklopac kojim možete da brzo ugasite vatru! Eksperimentišite sa različitim odnosom šećera i sode bikarbone.

Ako se potpuno zarazite eksperimentisanjem sa vatrom, javite nam se za dodatne recepte. Držimo fige da eksperimenti uspeju (i da ne nastradaju ničije šiške).

Uživajte u učenju o vatri i od vatre!

Stefan Avramović, biolog Povratka prirodi