Ljubav prema književnosti razvija se još u detinjstvu, a zasigurno ćete se drugi put zaljubiti u svet pisane reči ukoliko rešite da ga istražujete zajedno sa decom. Uživaćete u njihovim doživljajima i tumačenjima, promatrajući iz njihovog ugla, često možete i sami nešto naučiti.

Čitanje je jedan od ključnih činilaca u razvoju svakog deteta, i odličan saveznik roditelja i svih onih koji učestvuju u odrastanju dece. U ranom razvoju deteta kada se uspostavljaju i razvijaju veštine koje mu omogućavaju komuniciranje sa svetom koji ga okružuje, knjige zaista mogu postati pravi priljatelji koji će postaviti dobar temelj za formiranje mnogobrojnih korisnih veština dugoročno.

U predškolskom razvoju, odnosno dok dete još uvek nije opismenjeno, važnu ulogu u upoznavanju deteta sa svetom književnosti imaju odrasli, roditelji, učitelji, vaspitači. Dečju radoznalu prirodu će čitanje i pričanje priča svakako provocirati, dok zalaganje odraslih može doprineti da se ljubav deteta prema knjigama učvrsti. Jedan od najvažnijih razloga zašto treba čitati deci jeste upravo jezički i kognitivni razvoj. U najranijem uzrastu kada dete svakodnevno i veoma brzo širi svoja saznanja, čitanje će doprineti bogaćenju vokabulara. Širenje vokabulara u velikoj meri poboljšava usmeno, a kasnije i pismeno izražavanje, a samim tim jača i samopouzdanje deteta.

U predčitalačkoj fazi veoma je važno upoznavanje sa knjigom, listanje stranica, razgledanje ilustracija, koje će dete povezivati sa tekstom koji ste pročitali i pomoću njih ga pamtiti. Nemojte odbijati da bezbroj puta pročitate omiljenu priču detetu, ukoliko vam traži, jer na ovaj način dete razvija jednu vrstu sigurnosti, bolje usvaja tekst i razvija pamćenje. Vremenom, uočićete da vaše dete listajući stranice omiljene knjige samostalno prepričava tekst, iako još uvek ne zna da čita. Umne slike i pričanje verzije priče sopstvenim rečima pozitivno stimulišu razvoj kognicije i postavljaju dobru osnovu budućim čitalačkim sposobnostima.

Dok čitate detetu, vi sa njim najpre ostvarujete fizičku bliskost – zagrlite ga, držite u krilu, razmenjujete poglede, doživljavate nešto novo zajedno, te na ovaj način razvijate izvesnu emocionalnu povezanost sa detetom. U kasnijim godinama, kada dete već ume samostalno da čita, potrudite se da čitate istovremeno iste knjige i da razgovarate o njima kako biste i dalje razvijali i negovali bliskost i zajednička interesovanja.

Razgovor o onome što smo pročitali i doživeli razvijaće kritičko promišljanje kod dece, istovremeno će doprinositi emocionalnom i socijalnom razvoju. Deca mogu imati poteškoća u verbalizovanju i prepoznavanju određenih emocija, te im književna dela mogu pomoći u tome, posebno na polju identifikacije. Dobro je poznato da čitanje, pre svega bajki, pozitivno utiče na moralni razvoj i formiranje sistema vrednosti kod dece. U svetu bajki, glavni junaci su nosioci vrlina i pozitivnih osobina, bore se protiv zla i nastoje da vrate ravnotežu koja je na početku bajke narušena. Ustaljena struktura bajke postavlja jasan kontrast između dobra i zla, pozitivnih i negativnih osobina, te zbog toga i epizode sa nasilnim elementima, koje se javljaju u bajkama, imaju poučnu funkciju.

Čitanje je veština koja nam pomaže da se snalazimo u širem smislu, da se informišemo (učimo), komuniciramo, i upravo zato u velikoj meri utiče na nečiji uspeh i snalažljivost, odnosno, sposobnost da se potrebna informacija pronađe i razume. Ukoliko se što ranije razvije ljubav prema čitanju i slušanju priča, pesmica i bajki, nesumnjivo je da će dete biti bolje pripremljeno i za usvajanje pisanja i samostalnog čitanja. Tečno čitanje i razumevanje onoga što je pročitano do kraja drugog razreda osnovne škole utiče na uspeh u višim razredima. Dete će biti osposobljeno da samostalno čita, razume i rešava školske zadatke.

Čitanje deci u vrtiću predstavlja važan deo metodologije rada sa njima. Deca zajedno slušaju i doživljavaju književno delo. Nakon čitanja dela, u krugu se stvaraju uslovi koji će uticati na razvijanje komunikacionih i kognitivnih veština. Razgovara se o pročitanom tekstu, postavljaju se problemske situacije, razmenjuju mišljenja, delovi priče se mogu menjati ili proširivati, odnosno, možemo pustiti mašti na volju dok je na najboljem terenu. Osnaživanjem mašte jačaju kreativna misao i stvaralaštvo. Gotovo uvek, pročitano delo može postati inspiracija za dalja kreativna izražavanja – dramatizacija pročitanog, vizuelizacija odnosno ilustrovanje priče i slično. U ovakvim okolnostima deca su veoma motivisana da i sama donose knjige u vrtić i svoje omiljene priče podele sa drugarima. Ovim putem jačaju veze među vršnjacima, usvajaju se govorne i slušalačke sposobnosti, stvara se siguran prostor u kome dete dobija priliku da kroz igru ispoljava svoju kreativnost i stiče socijalne veštine.

Kako biste uspešno razvijali interesovanje za čitanjem kod dece, važno je da tokom čitanja koristite različite glasovne tonove i ekspresije lica, prstom pokazujete ilustracije i ono što je pročitano. Takođe je veoma važno da otkrijete koje teme i žanrovi najviše okupiraju pažnju vašeg deteta, jer ukusi su različiti i među decom. Najmlađi u svet književnosti ulaze putem kraćih formi kao što su pesme, bajke, priče, basne, poslovice, brojalice, brzalice, zagonetke. I najvažnije, kada osetite da zainteresovanost deteta tokom čitanja počinje da slabi, slobodno odložite knjigu i ne forsirajte ovu aktivnost. Deca najviše uče dok se zabavljaju i kroz igru, uvek to treba imati na umu. I zato, sledeći put kada zajedno pročitate neku priču, pustite da ona oplemeni vašu igru i vreme koje provodite sa detetom, neka ne budu samo priče za laku noć.

Čitajući deci višestruko ćete uticati na njihov razvoj i pripremićete ih za usvajanje veštine koju su nekada posedovali samo ugledni pojedinci-  veštinu čitanja. I ne zaboravite da  što pre nabavite člansku kartu u najbližoj biblioteci, kako biste pomoću ove veštine zajedno uživali u neponovljivom iskustvu, jer onaj ko ne čita, ne razlikuje se od onog ko ne ume da čita.

 

Anja Grujić, profesor književnosti,

Stručni saradnik u Povratku prirodi