Dragi roditelji,

Pred nama je veliki zadatak: potrebno je da, životno suočeni sa situacijom koja deluje nestvarno i koju smo do juče gledali samo u filmovima, u svojim domovima i za svoju decu budemo funkcionalni i fizički i emotivno dostupni.  Potrebno je da, iako i sami nesigurni, očuvamo njihov osećaj sigurnosti i da ih svojim prisustvom i ponašanjem zaštitimo. Da budemo normalni u nenormalnim uslovima.

Ovo je prvi put u našim životima da smo svi suočeni sa istim problemom i istom brigom. Ili bar istim uzrokom naših briga i problema. Zatvoreni u svojim kućama, izolovani, a opet kao nikad do sad povezani i upućeni jedni na druge. Iako svako „vesla u svom čamcu“ jasno vidimo jedni druge i osećamo da nas nosi ista struja. I, evo, mašemo iz svog čamca, trudimo se da ne ispustimo veslo,  sa nestrpljenjem čekamo da uzvratite.

Šta nam/vam je ovih dana, kao roditeljima, najveća briga:

Virus i razboljevanje – kako da se zaštitimo od virusa covid-19 u vreme pandemije? Kako da sačuvamo svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih? Kako da pomognemo svojim roditeljima i svim starijim sugrađanima kada za njih predstavljamo pretnju? Strah od panike i nestašice osnovnih životnih namirnica? Strah od gubitka posla i nemogućnosti izdržavanja porodice? Urušavanja celokupne ekonomije? Osećaj teskobe zbog gubitka slobode kretanja?

Dodajte svoja pitanja i svoje brige… sigurno ih ima još, a zajednički imenitelj im je suočavanje sa neizvesnošću i gubitkom kontrole. Moramo da donesemo mnoge odluke, bez iskustva na koje smo prirodno navikli da se oslanjamo. Svi smo se suočili sa ličnim, porodičnim ili poslovnim krizama, ali smo skoro uvek imali nekoga ko je u boljoj situaciji pa može da nam pomogne ili je doživeo nešto slično pa može da nam ukaže na izlaz. Danas nemamo tu vrstu pomoći.

Vanredno stanje je upravo to što mu i ime kaže: iskakanje iz poznatog redosleda zbivanja, odstupanje od uobičajenog poretka stvari, pomeranje sa mesta na kome se osećamo stabilno i najčešće unapred znamo sled događaja.

Zato je potrebno da uspostavimo novi red i da pokušamo da ga se pridržavamo. Poznato je da je deci potrebna struktura dana i predvidljivost događaja. Čini se, međutim, da je ovih dana jasna struktura dana potrebnija odraslima. Dani sa decom u kući, bez mogućnosti izlaska napolje, bez drugara, bez novih igračaka… bez pauze, osim kad spavaju… znaju da budu dugi i naporni. Zato je dobro da uspostavite svoj kućni „raspored časova“ kako biste obezbedili neophodnu smenu aktivnosti, a da izbegnete napor stalne improvizacije.

Vama je danas potreban brzi odgovor kad deca pitaju „Šta ćemo sad da radimo?“ Ako ste u mogućnosti, isplanirajte dan, odredite vreme za obroke i vreme za odmor, vreme za zajedničke aktivnosti, vreme za igru… Iako ste kod kuće sa decom, ovo nisu dani vikenda ni godišnji odmor kada jednostavno i mi i deca uživamo u odmaranju od obaveza. U nedostatku svakodnevnih poslovnih obaveza i društvenih kontakata, bez znanja o tome koliko će vanredno stanje trajati, preporuka je da dan ispunimo korisnim aktivnostima, možda baš onim za koje inače nemamo vremena.

Ako deci posvetite određeno kvalitetno vreme u toku dana, s pravom im možete ostaviti i vreme za dosadu, kada im možete reći „Igraj se sad malo sam“. Možda ćete i vi i deca biti iznenađeni raznovrsnošću aktivnosti kada su deca prepuštena sopstvenoj mašti.

Mi ćemo se potruditi da vam pružimo podršku našim predlozima aktivnosti koje biste, u nekom delu dana, mogli da radite sa decom. Ne sumnjamo u vašu kreativnost i domišljatost i nije nam namera da je zamenimo – nadahnuta improvizacija roditelja je nezamenljiva u odrastanju. Želja nam je da, osim pomoći u organizaciji dana, omogućimo, i nama i deci, da održimo kontinuitet i očuvamo osećaj pripadnosti zajednici Povratka. Održavajući kontakt i dajući mu na značaju, potkrepljujemo i osećaj da je ovo stanje prolazno i da ćemo se vratiti normalnosti „kad sve ovo prođe“.

I na kraju, ne zanemarujte svoj strah i zbunjenost. Prepoznajte ih i uvažite, podsetite sebe da su to normalna osećanja u „nenormalnim“ okolnostima. Skretanje pažnje sa loših vesti i humor koji je ovih dana zadivljujući, nisu dovoljni da se izborimo sa neizvesnošću, ali pomažu u obnavljanju snage koja nam je neophodna. Ako vam ponestane snage, a prijateljski razgovori ne pomažu, potražite stručnu podršku. Potrebni smo svojoj deci. Potrebni smo sami sebi. Potrebni smo jedni drugima, smireni i sabrani.

Vesna Jokanović, psiholog Povratka prirodi