Zašto deca uče kineski? Otkud baš kineski? 

Uvek isto pitanje. Sa svih strana. Ukoliko odgovor pokušate da pronađete na internetu, naići ćete na pregršt odgovora poput: kineski je najperspektivniji jezik, Kina je zemlja koja se najviše razvija, kineski će vašem detetu omogućiti bolji uspeh u daljem školovanju, kineski jezik je jezik budućnosti… sve neki futuri. Međutim, retko ko spominje dete sada, dok je još to što jeste, a to je ono na šta bi trebalo da se fokusiramo: na dete, u sadašnjem trenutku, koje nema interesa, niti planova, niti ambicija (a tako i treba da bude). Posmatrajmo dete i njegovu prirodnu, čistu znatiželju i potrebu za igrom. Jer deca su po prirodi znatiželjna i kao takva zanimaju se i za jednu drugačiju, daleku kulturu i narod i jezik kojim se oni služe. A upravo se taj razlog učenja kineskog retko gde navodi: dečija sklonost ka istraživanju i uživanju u otkrivanju novog i dalekog.

Slikovni jezik: crtica po crtica-reč!

Deci je kineski jezik i te kako interesantan. Slike i crteži su im bliski i taj vid izražavanja i iskazivanja emocija i sveta oko sebe im je najjednostavniji i najprivlačniji. Otuda im je i kineski jezik, sa svojim slikovnim pismom, svojim karakterima: piktogramima i ideogramima, blizak, prijemčiv i lako im prirasta srcu. Kineski ih podstiče da razmišljaju praktično: kako da najjednostavnije nacrtaju sunce, vetar, mesec, drvo?

Ali daleko od toga da kineski nije sam po sebi izazovan i kao takav otvara vrata maštarijama. Deca uživaju razmišljajući zašto su Kinezi karakter za reč „dobro“ predstavili crtajući ženu i dete. I pitaju se kako bi oni osmislili karakter za neki apstraktan pojam kao što je npr. pojam „dobro“? Tako im sa druge strane kineski jezik omogućava da razvijaju i apstraktno mišljenje. Takođe, smišljajući svoje karaktere, piktograme i ideograme, pospešuju i kreativnost. Na našim radionicama zajedno dobijamo nove ideje i raspredamo na šta nas podsećaju neki kineski karakteri. Tako smo došli i do toga da nas kineski karakter za reč „sunce“: 日 podseća na frižider sa zamrzivačem ili da nam karakter za reč „sredina“: 中 izgleda baš kao ćirilično slovo F… Sve to deci pomaže da bolje razumeju i tumače i ostale simbole u svetu oko sebe.

Pevušimo kineski – u pet tonova!

Kineski jezik je melodičan pa samim tim podstiče dalje razvijanje sluha. U kineskom se susrećemo sa pet tonova (odnosno četiri tona i petim neutralnim tonom) i od tonova kojim izgovaramo reči zavisi i njihovo značenje. Možemo tako da kažemo nešto potpuno drugačijeg značenja ukoliko ne upotrebimo prave tonove (i da se pritom dobro zabavimo). Sve to razvija dečiju pažnju i sluh, a dete koje se ne plaši da priča kineski i pogreši ton, poboljšava i svoje samopouzdanje.

Igramo se i kako zvuči kineski u poređenju sa srpskim pa smo tako npr. došli  i do toga da kineska reč „početi“ zvuči kao naša reč „kaiš“ (pitajte vaše Povratkovce, oni će vam pojasniti).

Kako učimo kineski 

Kina je zemlja sa jednom od najstarijih civilizacija i kao takva ima da ponudi bogatu lepezu običaja, umetničkih dela, priča i legendi koje su nastajale tokom njene duge istorije i koji su magični, a u očima deteta postaju i živi.

Na radionicama kroz igru zajedno oživljavamo te drevne legende, istorijska i mitska bića i tako upoznajemo Kinu. Dok se bavimo bogatom riznicom priča, uvodimo i jednostavne reči i izraze koje deca lakše usvoje ako ih povežu sa junakom iz neke legende ili sa brojnim kineskim običajima i proslavama.

Integrativno povezivanje znanja – Ohooooj od Srbije do Kine i nazad

Kroz naše radionice o Kini prožimamo i sve što se uporedo radi na ostalim radionicama. Povezujemo tankim nitima naše običaje sa kineskim; nekada su te niti tanke poput svile, a nekada su običaji toliko slični da je deci zapanjujuće kako se iste stvari rade na suprotnom kraju planete, u zemlji sa kulturom na prvi pogled toliko različitom od naše.

Kina – tako daleko a tako blizu

Danas je možda važnije nego ikada da premostimo granice i upoznamo se sa drugačijim(a) od nas. Da se saživimo sa njima, što to će nam pomoći na putu tolerancije i empatije koja je deci prirodna, ali je treba negovati i pospešivati. Izučavanjem kineskog kroz igru, sve smo bliži jednoj dalekoj kulturi koja više nije toliko mistična i nečitljiva, već poznata i samim tim – bliža srcu.

A tako i treba da bude.

Zato se mi upuštamo u avanturu zvanu Kina i kineski. Postavljamo temelje na našem putu koji će možda izrasti u nešto veće, jer će dete koje se na zabavan način upoznalo sa kineskim jezikom kasnije lakše poželeti da se dublje upusti u njegove čari.

I da završimo opšte poznatom izrekom kineskog mudraca, Lao Cija: „Put od hiljadu milja počinje jednim korakom”.

Mi marširamo. A vi?

Natalija Siljanović, profesor kineskog jezika u Povratku prirodi